Richard Dawkins o prirodi

“Priroda nije ni dobrostiva ni okrutna. Ona nije ni za patnje ni protiv njih. Prirodu ne zanimaju patnje kako god se na to gledalo, osim ako to ne utječe na opstanak DNK. Lako je zamisliti gen koji, recimo, euranizira gazele kad im predstoji smrtonosni ugriz. Bi li prirodna selekcija bila sklona takvome genu? Ne bi, osim ako čin eutanazije ne bi poboljšao izglede gena da bude proslijeđen u buduće naraštaje. Teško je vidjeti zašto bi moralo tako biti i stoga moramo pretpostaviti da gazele doživljavanju užasnu bol i strah kad gledaju smrt u oči – to se naposljetku dogodi većini njih.

Ukupna godišnja patnje godišnja količina patnje u prirodi prelazi granice svakog poštenog razmišljanja. U vremenu koje prođe dok napišem ovu rečenicu, tisuće životinja bit će pojedene žive, druge bježe u pokušaju da spase goli život, cvileći od straha, neke polagano iznutra nagrizaju nevidljivi zubi nametnika, tisuće njih svih vrsta ugibaju od gladi, žeđi i bolesti. Tako mora biti.

Ako ikad nastupi vrijeme obilja, upravo ta činjenica automatski će izazvati porast populacije dok se ne uspostavi prirodno stanje gladi i bijede.”

Richard Dawkins