Ako krenem kopati da li ću doći do Kine?

Ako krenemo kopati da li ćemo doći do Kine? Koliko uopće duboko možemo kopati? Što uopće znamo o unutrašnjosti našega planeta?

Odgovor na treće pitanje je – vrlo malo. Znamo da do središta zemlje imamo 6730 km, što nije neka impresivna brojka. Bryson navodi da ukoliko bi probili bunar do središta i u njega bacili ciglu da bi joj trebali 45 minuta da stigne do dna (iako bi u tom trenutku bila bez težine, jer bi sva gravitacija Zemlje bila iznad i oko nje, a ne ispod).

Odgovor na drugo pitanje još je veće razočaranje. Dva su najpoznatija pokušaja dubokoga bušenja u površinu zemlje:

Prvi pokušaj zbio se šezdesetih godina prošlog stoljeća kada su se znanstvenici dosjetili da probuše oceansko dno (jer je kora pod kontinentima predebela) i izvuku djelić Zemljinog plašta kako bi ga u miru proučili. Plan je bio da se bušilica spusti kroz više od 4000 metara tihooceanske vode u blizini meksičke obale pa da se kroz relativno tanke stijene kore izbuši rupa od oko 5000 metara. Bušenje s broda na otvorenom moru, prema riječima jednog oceanografa, „Učinkovito je kao da špagetom s vrha Empire State Buildinga pokušavate izbušiti rupu na njujorškom pločniku“. Svaki je pokušaj završio neuspjehom. Najdublje što su prodrli bilo je 180 metara. U očaju zbog sve većih troškova bez rezultata kongres ga je 1966. godine obustavio.

Drugi (i najuspješniji) pokušaj zbio se četiri godine poslije kada su sovjetski znanstvenici odlučili iskušati sreću na kopnu. Izabrali su mjesto na poluotoku Kola i prionuli na posao u nadi da će prodrijeti do dubine od 15 kilometara. Posao se pokazao težim nego što su očekivali, ali Sovjeti su bili uporni. Kada su nakon devetnaest godina ipak odustali, bili su na dubini od 12 262 metra.

Ako uzmemo u obzir da Zemljina kora tvori samo oko 0,3 posto volumena planeta i da rupa na Koli nije probila niti jednu trećinu puta kroz koru, teško možemo tvrditi da smo osvojili unutrašnjost.

cave

Hrvoje Krpan

Neznanje je pogonsko gorivo znanosti

You may also like...