Bezgrešno začeće, je li moguće?
Bezgrešno začeće, je li moguće?
‘Bezgrešno začeće’ u vjerskim, ili partenogeneza u znanstvenim krugovima, prilično je česta pojava u životinjskom carstvu. Mnogi insekti i drugi beskralježnjaci sposobni su prebacivati između seksualne i klonske reprodukcije. Među kralježnjacima, rađanja djevica su zabilježeni u najmanje 80 taksonomskih skupina (koje uključuju ribe, vodozemce i gmazove).
Međutim, ljudi i ostali sisavci značajno se razlikuju od navedenih skupina životinja. Za sada, među sisavcima ne postoje podaci o vrsti koja je sposobna rađati potomke bez oca. Zašto je to tako?
1. Jajna stanica kod sisavaca se neće podijeliti dok ne dobije signal od spermija.
2. Većina jajnih stanica u sisavaca ima polovičan broj kromosoma potrebnih za razvoj. Ukoliko nema spermija, embrij ostaje bez pola DNK zapisa.
Obje prepreke mogu se zaobići nasumičnim mutacijama nastalim u laboratorijskim uvjetima, ali postoji i treća zapreka koju ćemo teško ikada zaobići.
3. Pri uobičajenim uvjetima, DNK u jajnoj stanici i spermiju je izmijenjen na specifičan način. To znači da će neki geni biti aktivniji od drugih. Kada se jajna stanica i spermij stope kako bi formirali embrij, ti utisci rade tandemski, osiguravajući da se svi nužni proteini formiraju u točno određenim količinama.
Ukoliko jajna stanica sama započne reprodukciju, potomak ne može dugo preživjeti.
Znanstvenici procjenjuju kako utiskivanje utječe na 200 različitih gena. Kako bi partenogeneza nastala, mnoge promjene morale bi se odvijati nasumičnom mutacijom.
„Vjerujem da je proces prekompleksan i kako je potrebno previše slučajnosti,“ govori Marlsa Bartolomel sa Sveučilišta Pennsylvania.
Iako je malo vjerojatno, još uvijek postoji teoretska mogućnost kako će znanstvenici u laboratoriju moći napraviti potrebne promjene. Ipak,jedno je sigurno – za sada nema govori o pojavi partenogeneze kod sisavaca.
Izvor:
Daniel Engber, FYI, Popular Science, prosinac 2013.
