Diskriminacija povučenih
Jedno od najznačajnijih istraživanja usmjerenih prema određivanju povučenosti i samopouzdanja kod djece proveo je psiholog s Harvarda – Jerome Kagan. On je 80-ih godina prošloga stoljeća predvodio skupinu istraživača s kojima je ustanovio da je već u dobi od četiri mjeseca bilo neobično ‘zakočene’ djece, a poslije četrnaest godina mogao je točno predvidjeti koliko će ta ista djeca biti povučena ili samopouzdana kao odrasle osobe. Dobrim dijelom to ovisi o odgoju. No, isto je toliko velik udio prirođene osobnost.
Ni za koga nije iznenađenje prirođena sastavnica povučenosti, osim možda za najtvrdokornije zagovornike društvenog determinizma. No, istraživanje je pokazalo se da se iste crte sposobnosti neočekivano podudaraju s nekim drugim svojstvima. Povučeni adolescenti su češće bili plavih očiju (svi ispitanici bili su europskog porijekla), osjetljiviji prema alergijama, visoki i mršavi, uskog lica i imali su brže otkucaje srca nego manje povučeni pojedinci. Sva navedena svojstva su pod nadzorom posebne skupine stanica zametka, koje se nazivaju živčanim vijencem, iz kojih se razvija osobiti dio mozga corpus amygdaloideum. Sve ove stanice, također, koriste neurotransmiter, norepinefrin, tvar vrlo sličnu dopaminu. Sve su te crte osobnosti svojstvene stanovnicima sjeverne Europe, pretežno Skandinavcima.
Prema Kaganu, u Ledenom dobu preživljavali su pojedinci bolje prilagođeni hladnoći u tim predjelima, dakle ljudi sa življom izmjenom tvari. No, življa izmjena tvari posljedica je djelatnog sustava norepinefrina u corpusu amygdaloideumu, a popraćena je i drugim pojavama – s jedne strane to su flegmatične i povučene osobnosti, a s druge svijetle boje kože i očiju. Baš kao što su kod lisica i štakora plahe i nepovjerljive životinje svjetlije od hrabrih.
Ako je Kagan u pravu, onda su visoke, mršave odrasle osobe plavih očiju nešto sklonije nelagodi kad se suoče s ne čim nepredviđenim nego drugi ljudi. Praktična primjena ovakvog stava pridonijela bi još većoj diskriminaciji ljudi. Naposljetku, zar poslodavci već ionako ne provode diskriminaciju prema različitim osobnostima.
U oglasima za nova radna mjesta traže se kandidati “spretni u međuljudskim odnosima“, dakle u nečemu što je, vjerojatno djelomice, prirođeno. Svijet bi, nedvojbeno, bio odbojan kad bi nas se zapošljavalo na temelju boje očiju. Zašto?
Fizička je diskriminacija mnogo prihvatljivija od psihološke, iako psihološka diskriminacija ništa drugo nego kemijska diskriminacija. Dakle, isto toliko materijalistička kao i svaka druga.
LITERATURA/DODATNI IZVORI:
Matt Ridley – Genom – knjiga obiluje s mnoštvom tema i ova se samo usputno spominje. Autor je knjigu podijelio na 23 poglavlja i u svakom poglavlju objašnjava funkciju pojedinog kromsomskog para.
Susan Cain – Tišina – ovu temu Susan je proširila na gotovo čitavu knjigu. Tišina je odlična knjiga prepuna sličnih istraživanja (vjerojatno se i ovo spominje, ali trenutno se ne mogu sjetiti), kao uvod u čitanje knjige možete poslušati odlični govor od Susan Cain s TED konferencije.
