Evolucija – primjer iz Hrvatske
Gušteri s Pod Mrčaru (Richard Dawkins – Najveća predstava na zemlji)
Kraj hrvatske obale, u Lastovskom arhipelagu nalaze se dva mala otočića po imenu Pod Kopište i Pod Mrčaru. Godine 1971. vrsta sredozemnog guštera, primorska gušterica Podarcis sicula, koja se pretežno hrani kukcima, bila je prisutna na otočiću Pod Kopište, ali ne i na Pod Mrčaru. Te su godine eksperimentatori prebacili pet pari gušterice Podarcis sicula s Pod Kopišta na Pod Mrčaru. Onda je 2008. jedna druga skupina pretežno belgijskih istraživača, suradnika Anthonyja Herela sa Sveučilišta u Antwerpenu, posjetila te otoke kako bi ustanovila što se dogodilo. Oni su na Pod Mrčaru pronašli bujnu populaciju guštera, a analizom uz pomoć DNK potvrđeno je da je to uistinu Podarcis sicula. Pretpostavlja se da oni potječu od početnih pet parova koji su bili prebačeni s Pod Kopišta. Herrel i njegovi kolege pregledali su potomke tih guštera i usporedili ih s gušterima što žive na prvobitnom otoku njihovih predaka. Uočili su znatne razlike. Znanstvenici su pretpostavili, vjerojatno s pravom, da si gušteri na otoku predaka, Pod Kopištu, nepromijenjeni primjerci guštera kakvi su ondje živjeli 36 godina prije toga. Drugim riječima, pretpostavili su da uspoređuju evoluirane guštere s Pod Mrčaru s njihovim neevoluiranim ‘precima’ (odnosno njihovim suvremenicima prvobitnog tipa) na Pod Kopištu. Čak i da je ta pretpostavka kriva – čak i ako su, na primjer, gušteri s Pod Kopišta evoluirali jednako tako brzo kao i gušteri s Pod Mrčaru – svejedno smo svjedoci evolucijske divergencije u prirodi u rasponu od nekoliko desetljeća, što je vremenska ljestvica s koje čovjek može promatrati u jednom životnom vijeku.
No kakve su bile razlike između populacija guštera na dvama otocima, razlike za evoluciju kojih je bilo dovoljno samo 37 godina? Gušteri s Pod Mrčaru – ‘evoluirani’ gušteri imali su bitno veće glave od ‘izvorne’ populacije s Pod Kopišta – duže, šire i više glave. To znači da su ti gušteri imali mnogo snažniji ugriz. Promjena takve vrste obično se poklapa s prijelazom na više biljnu prehranu. I doista, pokazalo se da su gušteri s Pod Mrčaru jeli mnogo više biljne hrane od ‘izvornog’ tipa na Pod Kopištu (grafikon). S prehrane koja je gotovo potpuno uključivala kukce (člankonošce, u skladu s grafikonom), a čime se još uvijek hrane današnji gušteri na Pod Kopištu, gušteri s Pod Mrčaru prešli su na pretežno biljnu hranu, pogotovo ljeti.
Zašto bi životinjama bio potreban snažniji ugriz kad prelaze ma biljnu prehranu? Zato što su biljne, ali ne i životinjske, stanice pojačane celulozom. Biljožderski sisavci, poput konja, goveda i slonova, imaju velike zube poput mlinskog kamenja kojima melju celulozu,a ti su zubi sasvim drukčiji od zuba mesoždera, koji su poput škara, i od zuba kukcoždera, koji su poput igle. Biljoideri također imaju lake čeljusne mišiće i u skladu s tim čvrste lubanje za koje su pričvršćeni mišići (predočite sebi krupnu kukmu na vrhu lubanje gorile). Biljožderi također imaju posebna obilježja crijeva. Životinje uglavnom ne mogu probavljati celulozu bez pomoći bakterija ili drugih mikroorganizama, a mnogi kralježnjaci imaju neku vrstu odvojka u crijevima pod nazivom cekum u kojemu prebivaju takve bakterije pa je to svojevrsna komora za vrenje (čovječje slijepo crijevo je ostatak većeg cekuma koji su imali biljožderski preci čovjeka), Cekum i drugi dijelovi crijeva mogu postati vrlo zamršeni kod specijaliziranih biljoždera. Mesožderi obično imaju jednostavnija i manja crijeva od biljoždera. Među dodatke u crijevima biljoždera spadaju i takozvani cekalni zalisci. To su nepotpune pregrade, ponekad mišićne, koje mogu regulirati ili usporavati prolaz tvari kroz crijeva ili jednostavno povećavati površinu unutrašnjosti cekuma. Vrlo je zanimljivo, iako se cekalni zalisci obično ne nalaze u vrsti Podrcis sicula i rijetki su u porodici u koju ona spada, da su ti zalisci zapravo počeli evoluirati u populaciji P. sicula na Pod Mrčaru, populaciji koja samo u proteklih 37 godina evoluira prema biljožderstvu. Stručnjaci su otkrili i druge evolucijske promjene na gušterima s Pod Mrčaru.
Porasla je gustoća napučenosti tih guštera i oni su prestali braniti svoj teritorij onako kako je to činila populacija ‘predaka’ na Pod Kopištu. Moramo ponoviti kako je u cijeloj toj priči izuzetno samo to što se ve to dogodilo krajnje brzo, za samo nekoliko desetljeća: evolucija pred našim očima.
DODATNA LITERATURA:
http://scienceblogs.com/grrlscientist/2008/04/23/rapid-evolution-driven-by-inva/
http://www.sciencedaily.com/releases/2008/04/080417112433.htm
http://news.nationalgeographic.com/news/2008/04/080421-lizard-evolution.html
