Grelin – hormon zbog kojega ne uspijevate smršaviti
Grelin – hormon zbog kojega ne uspijevate smršaviti
Što ste više na dijeti, postajete sve gladniji. Krivac koji uzrokuje glad je vjerojatno grelin, hormon proizveden u želucu, koji cirkulira kroz krvotok, a detektira ga mozak. Kada je osoba duže vrijeme bez hrane ili unosi malo hrane u organizam (tj. kada je na dijeti), želudac i crijeva detektiraju manjak hranjivih tvari i u krvotok počinju otpuštati grelin. Određena struktura u mozgu (hipotalamus) neprestano nadzire količinu grelina u krvi i, kada njegova razina poraste, detektira poruku primljenu iz želuca i crijeva koja glasi “razina hranjivih tvari je niska, pošalji zalihe“. Poruka stimulira hipotalamus da stvori psihološki doživljaj gladi
Razmislite kako ovo funkcionira. Vrijeme je ručka i neki ljubazni psiholog poziva vas da se pridružite skupini dobrovoljaca u restoranu sa samoposluživanjem (Wren i sur. , 2001.) Ručak je besplatan, i svatko može jesti koliko god želi. No postoji jedna “kvaka“. Trideset minuta prije gozbe, eksperimentatori daju nekim dobrovoljcima intravensku injekciju grelina, dok drugi dobrovoljci dobivaju samo injekciju s placebom. Nakon injekcija, eksperimentatori sjedaju sa strane i promatraju što će se dogoditi. Događa se sljedeće – dobrovoljci s placebom jedu normalan obrok, dok se oni s viškom grelina u krvotoku prežderavaju.
Razmislite o drugom primjeru. Istraživači su pratili prirodno pojavljivanje grelina kod odraslih ispitanika tijekom nekoliko dana (Cummings i sur., 2002). Nakon mjerenja prirodnih razina grelina kod odraslih, istraživači su zamolili neke od ispitanika da započnu tromjesečnu dijetu. Dijeta je bila pažljivo osmišljena i uključivala je program intenzivnog vježbanja. Bila je učinkovita. Osobe na dijeti izgubile su u prosjeku oko 20% svoje tjelesne težine i zadržale su smanjenu težinu iduća 3 mjeseca. Tijekom ovog vremena, istraživači su nastavili pratiti razine grelina kod osoba na dijeti. Kod ovih je osoba, bez njihova znanja, razina grelina nastavila rasti. Čak tri mjeseca nakon što su prekinuli dijetu, mnogi su se još uvijek osjećali “cijelo vrijeme gladni“.
Na je vidljiva količina grelina u krvotoku tijekom tipičnog dana kod osoba koje su bile na dijeti. Slika pokazuje dnevne razine grelina kod osoba na dijeti prije nego što su započele dijetu (isprekidana linija) i tri mjeseca nakon uspješnog mršavljenja (puna linija).
Slika nas upućuje na četiri stvari. Prvo, pokazuje da je razina grelina bila kronično visoka kod osoba na dijeti (puna linija je uvijek viša od isprekidane linije). Drugo, razina grelina raste i opada tijekom uobičajenog dana (doseže vrhunac u vrijeme doručka, ručka i večere). Treće, hranjenje je dovelo do naglog opadanja razine grelina. Četvrto, najniža razina grelina (stoga i najslabiji osjećaj gladi) nakon dijete jednak je najvišoj razini grelina (stoga i najjačoj gladi) prije dijete. Drugim riječima, najslabiji osjećaj gladi koji su imale osobe na dijeti bio je podjednak najjačoj gladi koju su osjetile osobe koje nisu bile na dijeti.
Poanta je da deprivacija od hrane izazvana dijetom navodi tijelo da generira snažnu protusilu daljnjem držanju dijete i deprivaciji od hrane (tj. visoku razinu grelina u krvi). Kao što se izrazila žena koja je doživjela snažan porast grelina izazvan dijetom: “Kada pogledam keks s maslacem, u glavi mi počne zvoniti kao da sam na vrhu katedrale“. S motivacijskog gledišta, uloga grelina je da stimulira mozak: “Jedi, jedi, jedi!”
S optimističnije strane, tijelo ima i hormone koji potiskuju glad. Baš kao što želudac i crijeva izlučuju u krvotok grelin kako bi potaknuli apetit (osjećaj gladi), izlučuju i leptin kako bi priopćili informaciju o sitosti (osjećaj “pretrpanosti“). No tijekom deprivacije od hrane, razine leptina opadaju (Cummings i sur., 2001). Tako osobe koje su na dijeti imaju dvostruki motivacijski problem – povećana razina grelina pojačava osjećaj gladi, dok smanjena količina leptina potiskuje osjećaj sitosti. Iako je ovaj nalaz loša vijest za osobe na dijeti, pomaže u objašnjavanju gladi i sitosti. Proizvodeći, izlučujući i nadzirući ova dva hormona, naša tijela reguliraju motivacijska stanja u slučajevima nedostatka hrane i gubitka na težini (razina grelina se povećava, a leptina smanjuje), kao i kod obilne količine hrane i dobitka na težini (razina grelina se smanjuje, a leptina povećava).
Izvor/dodatno čitanje:
Johnmarshall Reeve, Razumijevanje motivacije i emocija, Motivirani i emocionalni mozak, Naknada Slap, 2010.
