Harmonija Svijeta
„Mjerih nebesa, sada sjene mjerim. Um mi visinama težaše, tijelo na zemlji prikovano osta.“
Riječi su ovo znamenitog njemačkog matematičara, astronoma i astorloga Johannes Kepler koje je dao da se ispišu na njegov grob. Neshvaćeni fakultetski predavač i suprug prvenstveno je zadužio svjetsku astronomiju s tri znamenita zakona koji nose njegovo ime. Objasnivši gibanja planeta oko Sunca dao je nemjerljiv doprinos Kopernikovoj teoriji heliocentričnosti. Kleper nerijetko prihvaća nove spoznaje do kojih sam dolazi i time pokazuje znanstvenu hrabrost, a Carl Sagan za njega kaže kako je više volio i najtežu istinu od najdraže iluzije.
Svoje najznačajnije djelo prigodno nazvano Harmonices Mundi (ili Harmonije svijeta) Kleper je napisao 1618. g. u Linzu. Austrijski grad u kojem je Kapler živio od 1612. do 1630. danas ima znamenito sveučilište koje nosi njegovo ime.
U knjizi Kepler iznosi treći ili harmonijski zakon koji izriče da se kvadrati ophodnih vremena planeta oko Sunca odnose kao treće potencije njihovih prosječnih udaljenosti od Sunce; što je, naime, planet udaljeniji to se i sporije kreće, ali u skladu s točnim matematičkim znakom:
p²=aᵌ,
p – vrijeme obilaženja planeta oko Sunca (period mjeren u godinama)
a – udaljenost planeta od Sunca, mjereno u ‘astronomskim jedinicama (jedna astronomska jedinica je udaljenost između Zemlje i Sunca. )
Jupiter je, na primjer, udaljen od Sunca okruglo pet astronomskih jedinica, što znači da aᵌ iznosi 5×5×5, odnosno 125. Koji je broj dignut na kvadrat najbliži broju 125? To je okruglo jedanaest – a jedanaest godina je vrijeme jednog obilaska Jupitera oko Sunca. Isti račun vrijedi i u slučaju bilo kojeg drugog planeta, asteroida ili kometa. (primjer prenesen iz knjige „Kozmos“-Carl Sagan)
Prilično jednostavno i lijepo. Uz treći zakon Johannes umalo dolazi i do zakona gravitacije. Kepler je ustanovio kako se planeti kreću brže ukoliko su bliže Suncu. Dakle, planeti na neki način osjećaju Sunčevo prisustvo. Magnetizam također djeluje na daljinu pa je Kepler pretpostavio da bi magnetizam mogao imati utjecaj na kinematiku svijeta.
“Moj cilj je da pokažem da nebeski stroj nije u vezi ni sa kakvim božanskim organizmom, već prije sa satnim mehanizmom… u smislu da se gotovo sva mnogostruka kretanja izvode putem jedne krajnje jednostavne magnetske sile, baš kao što su kod sata sva gibanja (uzrokovana) zbog spuštanja utega.“
Iako sam nije došao do zakona gravitacije, njegov treći zakon u budućnosti će poslužiti Isaacu Newtonu kao osnova za otkriće opće gravitacije.
