Je li inteligencija promjenjiva?

Je li inteligencija promjenjiva?

Je li inteligencija promjenjiva ili ne? Na ovo se pitanje može odgovoriti samo nakon što se ispitaju relevantne činjenice, odnosno dokazi iz znanstvenih istraživanja. Različiti izvori informacija pružili su relevantne podatke vezane uz promjenjivost ljudske inteligencije.

Prvo, postoje studije o posljedicama posvajanja. Niz istraživanja bavilo se utjecajem usvajanja na kvocijent inteligencije djeteta. Podaci koji govore u prilog tome da posljedice mogu biti značajne, dokazuju da se inteligencija može bitno promijeniti. Drugo, brojne su studije procjenjivale utjecaj koji na kvocijent inteligencije imaju interventni edukacijski programi, kreirani da omoguće kompenzacijsku edukaciju djeci iz siromašnijih obitelji. Treće, brojna su se istraživanja bavila mogućim utjecajima različitih opsega školovanja na inteligenciju. Četvrto, neke studije upućuju na zaključak da se u određenih naroda prosječne razine kvocijenta inteligencije možda mijenjaju ¡z generacije do generacije.

Studije o usvajanju

Studije o usvajanju koje u potpunosti zadovoljavaju kriterije znanstvenih istraživanja, relativno su rijetke. Jedan od razloga zato je činjenica da u najčešćem slučaju nesretne okolnosti koje dovode do toga da se dijete daje na usvajanje nisu takve da bi provođenje testa inteligencije bilo izvedivo. Druga komplikacija je mogućnost da će zbog loših obiteljskih odnosa prije usvojenja, koji možda uključuju i zlostavljanje i zanemarivanje djeteta, dakle dulje razdoblje nestabilnosti, kapacitet djeteta da nešto dobije iz poboljšanih uvjeta novom domu, biti smanjen. Svako tek usvojeno dijete morat će proći kroz složen proces prilagodbe na dotad nepoznati život s novim roditeljima, a izlaženje na kraj s ostacima problema koji su nastali tijekom njegova prijašnjeg života vjerojatno će konzumirati mnogo emocionalne energije.

Usprkos poteškoćama čitav niz istraživača pružio je dokaze usvojenje ima velikog utjecaja na inteligenciju djece. U većini istraživali kvocijent inteligencije usvojene djece bio je iznad prosjeka za razliku od tipično ispodprosječne inteligencije njihovih roditelja (Locurto). Na primjer, u često citiranom istraživanju o usvojenju, čiji su autori Marie Skodak i Harold Skeels, a koja je objavljena 1949. godine, kvocijenti inteligencije usvojene djece bili su 21 bod iznad kvocijenata inteligencije njihovih bioloških majki (107 prema 86). Neke od bioloških majki u studiji bile su procijenjene “mentalno defektnima“, s procijenjenim prosječnim kvocijentom inteligencije od 63, dok su prosječni kvocijenti inteligencije njihove djece bili 96, dakle više od 30 bodova više.

U jednom istraživanju Sandra Scarr je otkrila da su rezultati testa kvocijenta inteligencije u crne djece usvojene od bijelih roditelja bili viši od prosječnih rezultata bijele djece koja žive u istom području. Studija o usvajanju koju je u Europi proveo Michel Schiff s kolegama, pokazala je da je prosječni kvocijent inteligencije usvojene djece bioloških roditelja koji pripadaju radničkoj klasi bio oko 16 bodova viši od prosječnog kvocijenta inteligencije njihove biološke braće i polu-braće (sestara i polu-sestara).

U još jednoj provedenoj studiji (Capron i Duyme), nađena je razlika u kvocijentu inteligencije od prosječno 12 bodova između usvojene djece, sukladno razlikama u socioekonomskom statusu usvojitelja.

Schiff i Lewontin uspoređivali su: kvocijente inteligencije u djece čije je porijeklo bilo loše u socijalnom smislu, ali su odrasla u dobro stojećim obiteljima usvojitelja, s kvocijentima inteligencije njihove polubraće i polusestara, koji su odrasli u domu biološke obitelji. Oni su također izvijestili od poboljšanju kvocijenta inteligencije za 12 bodova, podastirući daljnje dokaze za važne efekte promjene okruženja na inteligenciju djeteta.

AdoptionWebsite

Interventne studije

Veliki dobici u kvocijentu inteligencije navode se u određenom broju studija koje su bile provedene kako bi se evaluirali programi sastavljeni za opremanje djece iz loše stojećih obiteljskih okruženja sa znanjem i vještinama koje mladi čovjek treba kako bi u potpunosti iskoristio iskustvo učenja u školi. Pregled ranijih studija naveo je zaključak da su poboljšanja iznosila oko sedam bodova tijekom šestomjesečnog razdoblja. O dobicima sličnih razmjera izvještavano je nakon pažljive analize rezultata jedanaest novijih studija predškolske djece (Lazar i Darlington).

Mnogo veći napredak u inteligenciji nađen je u studiji Bernardine Schmidt koja je promatrala prosječni kvocijent inteligencije adolescenata osjetno slabijih sposobnosti koji su pohađali intenzivni trogodišnji program. Prosječni kvocijent inteligencije povisio se s 52 na 72. Treba imati na umu kako je njezino istraživanje kritizirano zbog prevelikog porasta.

Projekt Head Start je američka inicijativa pokrenuta kako bi se pružila prilika stotinama tisuća djece koja žive u siromaštvu, financirala je značajan broj interventnih programa. Head Start programi bitno su se razlikovali po duljini, intenzitetu i djelotvornosti. Neki su pružali čitavu godinu intenzivnih iskustava učenja pod supervizijom dobro educiranih učitelja. Drugi su bili mnogo kraći i lošije organizirani, a vodilo ih je nekvalificirano osoblje. Zbog toga ne iznenađuje da je efektivnost Head Start-a u poboljšanju inteligencije u djece varirala od programa do programa.

Bez obzira na to, značajan broj projekata rezultirao je impresivnim dobicima u rezultatima mjerenja kvocijenta inteligencije koji su ponekad iznosili i 10 bodova tijekom samo jednog ljeta (Zigler i Muenchow).

Jedna od boljih intervencija Head Start-a, poznata pod nazivom Predškolski program Perry, nudila je posebnu edukaciju za tro- i četverogodišnjake pet puta tjedno po pola dana, tijekom razdoblja do dvije godine. Ishod je ponekad bio i dobitak od 11 bodova, u usporedbi s rezultatima dobivenim u djece u kontrolnoj skupini, kojima nije pružena nikakva dodatna edukacija.

Veći dobici, u prosjeku čak do 25 bodova, primijećeni sup programu poznatom pod nazivom Milwaukee Project, cjelodnevnoj brizi za djecu siromašnih majki s niskim kvocijentom inteligencije, koja je uključivala i podršku majkama. Efekti su bili dugotrajni, a sudionici programa su i u dobi od 12 godina još uvijek nadmašivali vršnjake iz kontrolne skupine za 10 bodova.

Lady_Bird_Johnson_Visiting_a_Classroom_for_Project_Head_Start_1966

Daljnji impresivni dobici poznati su iz intenzivnog dugoročnog programa poznatog kao Abecedarian Project, koji je proveden u Sjevernoj Karolini (Ramey i sur.). Ovaj je projekt pružio posebnu skrb djeci odrasloj u siromaštvu i s velikim rizikom od retardacije, od razdoblja odmah po rođenju do dobi od pet godina. Posebno se pazilo na to da se majkama omogući da budu uključene u ranu edukaciji djeteta. Napredak je bio vrlo značajan, a prosječni rezultati mjereni kvocijenta inteligencije bili su oko 98, u usporedbi s 90 u djece u kontrolnoj skupini. Prednost je održana i nekoliko godina nakon intervencije.

Uspjeh ovog projekta ohrabrio je Rameya i njegove suradnike da kreiraju novi interventni program za djecu iz nepovoljnih socijalnih prilika, projekt CARE. U okviru ovog projekta još je više pažnje posvećeno važnosti suradnje s obiteljima, a postojala je i komponenta dnevnog boravka koji je počeo u dobi od otprilike tri mjeseca (Wasik i sur.).

Do dobi od 24 mjeseca, kvocijent inteligencije u djece koja su pohađala dnevni boravak i imala podršku obitelji bio je 12 bodova viši nego u djece iz kontrolne skupine. Djeca čije su obitelji primale podršku kako bi mogle stimulirati intelektualni razvoj (ali sama nisu pohađala dnevni boravak) u usporedbi s kontrolnom skupinom nisu pokazala značajnih razlika. Mogući razlog za to je činjenica da je podrška pružena obiteljima bila nedovoljna. Podrška se uglavnom svodila na neredovite posjete domovima obitelji (manje od tri posjeta i mjesečno).

Međutim, postoje i podaci o smanjenju kvocijenta inteligencije koji predstavljaju jednako valjan dokaz njegove promjenjivosti. Podaci o sniženju mogu se naći u izvještajima istraživanja koja su se bavili efektima redukcije u školovanju. Postoje i nalazi drugih istraživanja, gdje su djeca bila u situaciji u kojoj su se njihovi uvjeti pogoršali, a ne poboljšali. Na primjer, Dennis i Dennis otkrili su da uskraćivanje mentalne stimulacije u dojenčadi uzrokuje ispodprosječne rezultate na cijelom nizu testova razvojno napretka.

Na sličan način, R.A. Spitz primijetio je da su se razvojni kvocijenti male djece koja su provela prvu godinu života u domu za nezbrinutu djecu koji je pružao samo minimalnu skrb, od prosječnih 131 u trenutku odvajanja od majke snizili na 72. Međutim, rezultati beba koje su provodile dane u jaslicama u kojima je majkama bilo dopušteno brinuti se za njih, uopće se nisu smanjivali.

Utjecaj školovanja

Istraživanja u kojima su proučavani efekti školovanja na kvocijent inteligencije u djece pružila su još više dokaza o tome da se razina inteligencije može promijeniti. Određeni broj istraživanja provedenih s ciljem procjene utjecaja ljetnih praznika na kvocijent inteligencije pokazao je da tijekom mjeseci ljetnih praznika dolazi do snižavanja inteligencije u djece, posebno one koja potječu iz obitelji lošijeg imovinskog stanja koja najvjerojatnije praznike neće provoditi u aktivnostima koje nadopunjuju mentalna postignuća iz škole.

Jedna se švedska studija bavila posljedicama napuštanja škole u mladih ljudi, a nalazi su vrlo zanimljivi. Kad su uspoređivani trinaestogodišnji dječaci s jednakim kvocijentima inteligencije, društveno-ekonomskim statusom i školskim ocjenama, došlo se do zaključka da oni koji su napustili školu iskazuju prosječni zaostatak kvocijenta inteligencije od 1.8 boda po svakoj nezavršenoj gimnazijskoj školskoj godini (Hamquist).

photodune-4380917-happy-faces-par1-1200x661

Studije koje su se bavile odnosom između kvocijenta inteligencije i dobi u kojoj je započeto pohađanje škole, pružile su dodatne dokaze o tome da rezultati testova inteligencije ovise o duljini školovanja kojemu je dijete bilo izloženo. U Njemačkoj je provedeno istraživanje tijekom kojeg je iskorišteno postojanje propisa po kojem dijete mora navršavati šest godina do 1. travnja one godine kada se upisuje u školu kako bi se moglo upisati. Tako djeca čiji su rođendani oko tog datuma mogu biti vrlo slične dobi, ali se mogu i do godine dana razlikovati po školovanju. Zaključeno je da su oni osmogodišnjaci koji su primili najveću duljinu školovanja po svojim mentalnim sposobnostima bliži najmanje školovanim desetogodišnjacima nego najmanje školovanim osmogodišnjacima (Bates i Reinert).

U jednoj novijoj studiji (Stelzl i sur.) pokazalo se da školovanje ima značajnog utjecaja na razinu inteligencije u desetogodišnjaka, a da se utjecaj školovanja proširuje na “fluidno inteligenciju” koju teoretičari inteligencije smatraju nečim što obuhvaća one aspekte inteligencije koji su najotporniji na promjene.

Određeni broj studija pokazao je da je nedostatno školovanje I povezano s niskim kvocijentom inteligencije na način da što je veći nedostatak školovanja, to je niži kvocijent inteligencije. Michael Rutter i Nicola Madge otkrili su da je prisilno zatvaranje škola – kao posljedica ratova ili nekih drugih velikih poremećaja – dovelo do smanjenja kvocijenta inteligencije za oko 5 bodova. Interpretacija podataka poput ovoga, često je složena jer je nedostatno školovanje tipično povezano s nekim negativnim životnim događajem kao što je smrt jednoga od roditelja ili neki drugi obiteljski problemi. Rezultat toga je nejasnoća je li nedostatno školovanje osnovni razlog primijećenog snižavanja kvocijenta inteligencije.

Nedostupnost Školovanja kao posljedica zatvaranja nekih škola u Virginiji tijekom šezdesetih godina (u nastojanju da se spriječi integracija) imala je vrlo negativne efekte, a smanjenje kvocijenta inteligencije u prosjeku je iznosilo 6 bodova po godini nepohađanja škole. U nekim drugim istraživanjima provedenim u Južnoj Africi, došlo se do sličnih zaključaka. Otkriveno je, primjerice, da su u okolnostima nedostupnosti ili odgode školovanja izvan kontrole obitelji, kvocijenti inteligencije bili tim viši, što je ranije školovanje započelo i što je više vremena provedeno u školi.

Generacijske promjene

Numerički gledano, kvocijent inteligencije ostaje uglavnom isti iz generacije u generaciju, ali taje prividna stabilnost umjetna i posljedica je činjenice da se testovi svaki puta modificiraju, revidiraju ili standardiziraju, a prosječni rezultat mjerenja kvocijenta inteligencije označi se sa 100. Bilo kakvo realno poboljšanje prosječnog učinka na testu time postaje nevidljivo. James Flynn pokrenuo je seriju istraživanja kako bi ispitao što bi se desilo kad se testovi ne bi prilagođavali. Drugim riječima, da se danas primjenjuju isti oni testovi koji su se primjenjivali prije, recimo, 50 godina, što bi bilo s kvocijentom inteligencije?

connecting-generations1

Flynnova su istraživanja pokazala da je došlo do iznenađujuće velikih promjena: realni kvocijent inteligencije stalno se povećava, ponekad čak dramatično. Na primjer, u Francuskoj je između 1949. 1 1974. došlo do prosječnog porasta od 21 boda. U Nizozemskoj je porast iznosio 15.6 bodova tijekom 18 godina (od toga 8.7 bodova u samo jednoj dekadi: od 1972. do 1982.). Porast je bio vrlo velik u Japanu, Njemačkoj i Austriji, a nešto manji u Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, gdje je prosječni porast između 1950. i 1980. bio 15 bodova.

Po Flynnu, uzroci su morali biti isključivo vezani uz okolinu, budući da nema mogućnosti da genetički mehanizmi proizvede I primjetne promjene između dvaju generacija. Uključeno je više faktora, i poput rastuće složenosti života, boljih komunikacija i veće izloženosti informacijama. Napredak u načinu prehrane također je vjerojatno imao utjecaja.

Izvor/dodatno čitanje:

Michael J.A. HoweIQ in question: The truth about intelligence, London, Sage

Hrvoje Krpan

Neznanje je pogonsko gorivo znanosti

You may also like...