Jezive ubojice iz prirode (1.dio)

„Ukupna godišnja patnje godišnja količina patnje u prirodi prelazi granice svakog poštenog razmišljanja. U vremenu koje prođe dok napišem ovu rečenicu, tisuće životinja bit će pojedene žive, druge bježe u pokušaju da spase goli život, cvileći od straha, neke polagano iznutra nagrizaju nevidljivi zubi nametnika, tisuće njih svih vrsta ugibaju od gladi, žeđi i bolesti. Tako mora biti.“ Richard Dawkins (kompletan citat)

Mnogo je istine sažeto u samo nekoliko rečenica Richarda Dawkinsa. Priroda je u isto vrijeme okrutna i prelijepa, te se lako možemo pronaći u zamci idealiziranja jedne osobine nauštrb druge. O okrutnosti prirode kratko smo pisali već u dva navrata objašnjavajući primjer osa najeznica i čedomorstva u primata.

Prije nego što se bacimo na opis novih primjera ne mogu a da ne prokomentiram ne tako davni incident na Sveučilištu u Milanu. Ukoliko niste upoznati, aktivisti iz organizacije „Fermare Green Hill“ provalili su na sveučilište te ‘oslobodili’ stotinjak životinja (prvenstveno miševa i zečeva). Osim ‘oslobođenja’ životinja aktivisti su uništili dio dokumentacije i zamijenili mnoge oznake na kavezima kako bi poremetili eksperimentalni protokol. Ako na tren zanemarimo to što su uništili mnoge doktorske i istraživačke radove, unazadili za nekoliko godina važna istraživanja o autizmu i samim time uništili stotine tisuće eura; činjenica je da su aktivisti ‘oslobodili’ životinje nepripremljene za život u prirodi. Riječ je o životinjama koje su generacijama odrastale u laboratoriju, životinjama koje su genetski modificirane i zahtijevaju posebnu brigu i prehranu. Koliko god dobre namjere aktivista bile, ironično je da su svojim činom ‘spašavanja’ životinje osudili na sigurnu smrt. Bilo da se radi o izgladnjivanju (jer su oslobođene životinje krajnje nesposobne za nabavku hrane u prirodi) ili smrti od strane prirodnog predatora, laboratorijske životinje nemaju izgleda za preživljavanje u okrutnoj (prelijepoj?) prirodi.

Nakon kratke digresije u kojoj vidimo da i iza dobrih namjera možemo činiti (ne)svjesnu štetu, vratimo se našoj temi. Jezivi ubojice iz prirode (1.dio):

Divovski japanski stršljeni

Za razliku od svojih europskih srodnika koje možemo pronaći i u našim vinogradima, japanski stršljeni su znatno veći i agresivniji. Veličine do 5 centimetara (prema National Geographicu čak do 8 centimetara) ovi predatori mogu letjeti 80ak kilometara po danu. Na godišnjoj razini zaslužni su za smrt 40 ljudi u Japanu. Iako pojedini stršljen ne može ubiti čovjeka, svakim ubodom stršljen uz otrov ispušta fermonski koktel uz pomoć kojega poziva pojačanje svih stršljena u okolini.

Divovski japanski stršljen

ZAŠTO SU ZAISTA JEZIVI?

Kako bi prehranili svoje ličine, potrebno je mnogo proteina koji se najlakše prikupe ubijanjem drugih kukaca, nerijetko pčela. Osmišljena taktika ubijanja započinje slanjem stršljena ‘izviđača’ koji pronalazi potencijalne žrtve. Jedina prava šansa preživljavanja pčela je ubijanje ‘izviđača’, no takve situacije su iznimno rijetke. Nakon što stršljen izviđač pronađe zadovoljavajući broj žrtava i označi ih fermonima slijedi masakr jezivih razmjera.

                                          

U priloženom videu vidimo obračun 30 stršljena sa 30.000 pčela koje ovi prirodni ubojice mogu riješiti za svega tri sata. Svaki japanski stršljen može ubiti 40 pčela u minuti (što u teoriji znači da bi 30 stršljena za 3 sata mogla ubiti 216.000 pčela) koristeći čvrste čeljusti kojima lako ubija plijen. Udovi, glave i ostali dijelovi pčela služe kao idealan izvor protein ličinkama koje imaju najviše koristi od ovoga masakra. Usput rečeno, odrasli stršljeni ne hrane se kukcima jer nisu u stanju probaviti krute proteine nego prehranu temelje na sokovima iz voća i drveta.

Europske pčele, kako im samo ime govori, nisu domaće u Japanu. Ova vrsta pčela uvezena je iz Europe prije 135 godina radi povećanja proizvodnje meda, te do sada nisu uspjele razviti obrambenu strategiju protiv japanskih stršljena kojima služe kao laki plijen.

Amazonski mravi

Polyergus, popularno nazvani ‘Amazonski mravi’ su kolonija mrava specijalizirana za borbene situacije. Svojom moćnom čeljusti mogu dominirati nad znatno većim kukcima i podići teret 50 puta teži od vlastite težine. Jedini problem kod ove vrste mrava je u tomu što mu jaka čeljust onemogućuje bilo kakav drugi rad. Tu u igru uskače druga vrsta mrava, Formica, popularno nazvani šumski mravi.

Amazonski mrav

ZAŠTO SU ZAISTA JEZIVI?

Zbog svoje nemogućnosti obavljanja posla, da bi preživjeli amazonski mravi porobljavaju šumske mrave radilice koji cijeli život rade za njih. U svojem smrtonosnom pohodu amazonski mravi kreću se u grupama od 2000 pojedinaca koji pronalaze leglo šumskih mrava. Manje vrste mrava bivaju ubijene, jer su pravi cilj ovih zlostavljača još ne izlegle jedinke. Brojne kukuljice amazonski mravi nose pažljivo prema vlastitom mravinjaku, te kad se šumski mravi izlegu automatski postaju robovi. U jednom pohodu amazonski mravi porobe u prosjeku 500 do 700 šumskih mrava. Stariji robovi koji nisu u stanju raditi za amazonske mrave bivaju ubijeni i zamijenjeni s mlađim snagama.

Jezivi ubojice iz prirode (2. dio)
Jezivi ubojice iz prirode (3. dio)

Hrvoje Krpan

Neznanje je pogonsko gorivo znanosti

You may also like...