Kako nastaju biseri?
Da bi objasnili kako nastaju biseri, prvo ćemo se upoznati s nekim uvriježenim mitovima za koje ste zasigurno čuli. Nastanak prirodnog bisera dugotrajan je proces koji predstavlja svojevrsnu prirodnu obranu kamenice.
Mit #1 Ne stvaraju sve kamenice bisere
Sljedeći put kada u restoranu naručite kamenice, nemojte se nadati da bi pukom srećom unutar njih mogli pronaći pravi biser. Jestive kamenice, na našu žalost, ne proizvede bisere. Naime, riječ je o potpuno drugoj porodici kojoj pripadaju jestive i biserne kamenice.
Jestive pronalazimo u porodici Ostreidae, dok su biserne kamenice dio porodice Pteriidae. Kako bi uistinu razumjeli o koliko je razlici riječ, znajte da mi pripadamo porodici Hominidae, baš kao i primjerice orangutan. Malo tko bi zamijenio suvremenog čovjeka za orangutana, a evolucijski gledano mi smo sličniji orangutanu nego što su jestive kamenice bisernima.
Mit #2 Od zrna pijeska do bisera
Druga raširena zabluda jest da se biseri formiraju kad zrno pijeska ili šljunka ostane zarobljeno unutar kamenice. Da je to istina, biseri bi bili uobičajeni, a ne visokocijenjena rijetkost. Svijet kamenica prepun je šljunka: žive u pijesku, a život provode neprestano ga usisavajući i izbacujući, i to bez imalo problema.
Teorija da su nastali od „zrna pijeska“ prvi je put predstavljena u Italiji u sedamnaestom stoljeću, dok su u devetnaestom stoljeću znanstvenici koji su istraživali more i podmorje sugerirali da se radi o uginulim jajašcima kamenica. Tek su u prvom desetljeću dvadesetog stoljeća francuski i japanski istraživači iznijeli ispravnu teoriju, što je dovelo do prvih umjetno uzgojenih bisera.
Kako nastaju biseri?
Biseri se stvaraju kad u kamenice dospiju ozbiljniji uljezi. To na primjer mogu biti mali komadići krhotina — komadići kosti, ljuštura ili koralja — ali najčešće se ipak radi o nečem značajnijem. Kamenice napadaju raznorazni paraziti, uključujući i neke vrste crva, spužvi i školjaka, koji probijaju ljušturu kamenice. Uslijed takve ozbiljnije iritacije dolazi do nastanka bisernica.
Nakon što je kamenica napadnuta, ona počinje izolirati parazita okružujući ga takozvanom »bisernom vrećicom«. Cijela je unutrašnjost kamenice prekrivena organom koji se naziva plašt koji luči posebnu tvar, takozvanu madreperla. Ova se divna tvar još naziva i sedefom, čvrsta je, a istovremeno podatna i raskošna te nastaje sabijanjem kristala kalcij karbonata između slojeva organske izlučevine slične keratinu. Neprijateljskog uljeza obavija slojevima i slojevima sedefa, a krajnji je rezultat toga biser.
Biserne kamenice mogu u jednom danu izgraditi i do četiri sloja, ali da bi se stvorio sedefasti sloj debeo oko 1,3 mm potrebne su dvije godine; za dovršavanje bisera treba petnaest do dvadeset godina. Zbog toga se na cijelu tonu kamenica nekad pronađu samo tri bisera, a vjerojatnost da će ti biseri biti savršeno sferični doslovno je jedan naprama milijun. Jedna će biserna kamenica možda dobiti nekoliko prilika da izgradi biser; u divljini može živjeti i do osamdeset godina.
Umjetni biseri
Većina današnjih bisera je umjetno uzgojena; globalni je to biznis u kojem se godišnje zaradi preko 300 milijima funti. Spor je to proces. Svaka se kamenica otvara te se u njenu gonadu pažljivo umeće komadić školjke i dio plašta (odrezan s kamenice »donora«).
Kad se plašt spoji s okolnim tkivom, dolazi do stvaranja biserne vrećice koja će komadić školjke obaviti sedefom. Za dvije godine nastaje nešto što je jako teško razlučiti od prirodnog bisera – samo ga nemojte prejako zagrebati.
Izvori/dodatno čitanje:
Linnea Covington, 10 Things You Probably Didn’t Know About Oysters, foodrepublic.com, 2015.
John Lloyd, John Mitchinson, The Book of Animal Ignorance, Deckle Edge, 2009.
