Mjesec – ono što (možda) niste znali

Mjesec – ono što (možda) niste znali

Jedini Zemljin prirodni satelit, Mjesec – kao i sve tijela u Sunčevom sustavu (osim samog Sunca) – ne isijava vlastitu svjetlost; vidimo ga zbog svjetla koje se reflektira od Sunca. Svaki mjesec jednom okruži oko Zemlji, dovršavajući ciklus lunarnih faza od jednog do drugog mladog period poznat kao ‘sinodički mjesec’ (vidi poglavlje na kraju). Gledano iz perspektive sa Sunca, za jednu kompletnu ophodnju potrebno je 29 dana, 12 sati, 44 minute, 3 sekunde (ili 29.5 dana).

Mladi Mjesec je točno vrijeme kad se Mjesec nađe direktno između Zemlje i Sunca. Meridijan (zamišljenu liniju koja spaja sjeverni i južni nebeski svod) prijeći će u zenitu, zajedno sa Suncem, u podne i uopće ga ne vidimo. Međutim, o mladom Mjesecu obično govorimo kao o vremenu kad se vidi tanki Mjesečev srp – ali u to vrijeme vidimo prve zrake Sunca koje se reflektiraju od ruba Mjeseca i tada je ‘star’ već najmanje 18 sati. U toj rastućoj fazi možemo ujedno vidjeti i ‘stari Mjesec u krakovima mladog Mjeseca’ – ostatak lunarne površine blago je osvijetljen sunčevom svjetlošću što se reflektira na Mjesec sa Zemlje (‘zemaljski sjaj’). Mladi Mjesec uvijek se vidi kako se diže na zapadu odmah nakon zalaska sunca.

Naš pogled na Mjesec

Naši preci su tamna područja na lunarnoj površini nazivali mare (mn. maria) latinskom riječju za ‘more’ i ti su nazivi još uvijek u uporabi. Ta velika mora su golemi ukliješteni bazeni nastali u vrijeme postanka Mjeseca i ispunjeni su tamnom bazaltnom lavom koja je izbačena na površinu iz duboke unutrašnjosti. Dobili su poetične nazive kao što su Mare Serenitatis (More vedrine), Mare Tranquillitatis (More tišine) i Mare Fecunditatis (Ocean oluja).

Mjesec je uvijek okrenut istom stranom (nazivamo je ‘bližom stranom‘ prema Zemlji i to je povezano sa ‘sinkroniziranom rotacijom’ oko našeg planeta, što znači da se jednom okrene oko svoje osi dok jednom obiđe Zemlju. Ta dva nebeska tijela ujedno obilaze zajedno oko zajedničkog središta mase – poznatog kao baricentar. Budući da Zemlja ima masu 81 puta veću od Mjesečeve, taj baricentar se nalazi u Zemlji, oko 1700 km ispod njezine površine.

Budući da Mjesečeva putanja oko Zemlje nije savršeno kružna, izgleda kao da on tetura natrag-naprijed, što nam omogućuje da vidimo 59% lunarne površine (ali samo 50% odjednom). To se naziva ‘libracija’. Efekt libracije jasno se pokazuje kad se, povremeno, u blizini Mjesečeva južnog ruba, može jasno vidjeti Tychov krater sa zrakama koje se iz njega šire preko većeg dijela te Mjesečeve strane. Redovitim motrenjem tih obrisa vidi se kako su oni ponekad bliže limbu nego u neko drugo vrijeme.

Svemirske misije

Čim je čovjek uspio lansirati svemirsku letjelicu iznad Zemljine atmosfere, između dviju svjetskih supervelesila vodila se utrka tko će prvi stići na Mjesec, što je u početku više puta uspjelo Sovjetskom Savezu. Njihova svemirska letjelica Luna 2 srušila se na Mjesec u rujnu 1959. godine. Luna 3 snimila je prve fotografije ‘s druge strane’ u listopadu 1959, a prvo meko spuštanje izvela je Luna 9 u siječnju 1966. Kasnije su Luna 16, 20 i 24 uspjele meko spustiti se na Mjesec i vratiti uzorke stijena natrag na Zemlju.

Međutim, u srpnju 1969. američka Svemirska agencija NASA prva je uspjela dovesti čovjeka na Mjesec i sigurno ga vratiti kući. Između 1969. 1972. misije Apolla 11, 12, 14, 15, 16 i 17 odabirale su različita mjesta za slijetanje tako da su mogle donijeti uzorke s različitih terena. Kvar na Apollu 13 spriječio je njegove astronaute da slete na Mjesec, no oni su se sigurno vratili kući. Ukupno je 12 astronauta prošetalo Mjesecom te kući donijelo s lunarne površine više od 380 kg stijena i prašine što je raspodijeljeno po svijetu znanstvenicima, studentima i zainteresiranima radi proučavanja.

U siječnju 1994. lansirana je sljedeća značajna NASA-ina svemirska sonda Clementine. Kružila je oko Mjeseca nekoliko mjeseci i izrađivala detaljne karte. Bilo je izvještaja o mogućnosti postojanja vode u dubinama pojedinih polarnih kratera do kojih nikad nije doprla sunčeva svjetlost, no to nikad nije potvrđeno.

Osim SAD-a i Rusije, misije na Mjesec imali su europska ESA (2003.), japanski ISAS i JAXA (dvije misije 1990., 1992. u suradnji s NASA-om,1998., tri misije 2003.) i kineska CNSA (2007., 2010., 2013.)

Sinodiči mjesec

Mjesečeva orbita oko Zemlje u trajanju od 27.3 dana naziva se ‘siderički’ period – što znači gibanje u odnosu na zvijezde u pozadini. To je zapravo 2 dana kraće od ‘sinodičkog’ lunarnog mjeseca od 29.53 dana: ‘sinod’ dolazi od grčke riječi za sunce, a znači ‘zajedno/s’, te hodos, što znači put’. To je u biti interval između dvije susljedne konjunkcije Mjeseca (od jednog do drugog mladog Mjeseca). Za to vrijeme Zemlja i Mjesec gibaju se zajedno približno jednu dvanaestinu puta oko Sunca. Trajanje jednog dana na Mjesecu jednako je sinodičkom mjesecu.

Izvor/dodatno čitanje:

Margaret Penston, Ian Morison, Astronomy, New Holland Publishers, 2004.