Najbizarniji gradovi svijeta

by Hrvoje Krpan · 21 lipnja, 2015

Naypyidaw, Mjanmar (Burma)

Smatra se kako uspon Naypyidawa počinje nakon što je postao glavni grad Burme. Prijašnji glavni grad, Yangona, izgubio je status nakon što je glavni astrolog vojne hunte upozoravao na napad izvana. Službeno objašnjenje za premještaj glavnog grada bio je da je Yangon postao pretijesan i da za gradnju novih vladinih ureda nema mjesta. Jedan od razloga može biti i daje hunta željela da glavni grad bude bliže središtu države, Yangon je bio na obali. Bez obzira što je bio razlog, vlada je počela seliti ministarstva u Naypyidaw 6. studenog 2005. godine u 6:37 sati u jutro, a to je vrijeme koje, prema burmanskoj astrologiji, označava bogatstvo. Istog časa je Naypyidaw postao glavni grad Burme.

Naypyidaw – što u prijevodu znači kraljevski grad ili kraljevo sjedište – jedan je od najorganiziranijih gradova na svijetu. Ljudi stanuju prema zvanju ili građanskom statusu. Stambeni blokovi imaju na krovu kodove u boji prema tome kakvim se poslom stanari bave. Blokovi u kojima stanuju namještenici Ministarstva zdravlja imaju plave krovove, a blokovi u kojima žive namještenici Ministarstva poljoprivrede – zelene.

Naypyidaw, Burma

VIada ima svoj dio grada. Visokorangirani časnici stanuju u vojnoj zoni 11 kilometara udaljenoj od drugih vladinih namještenika. Ceste u vojnoj zoni imaju osam trakova da se mogu koristiti i kao piste za manje zrakoplove. U zoni ministarstava različite službe rade u posebnim zgradama. Parlament je u golemom građevinskom kompleksu od 31 zgrade. Predsjednikova palača sa 100 soba također je u zoni ministarstava. Grad ima i jednu zonu s hotelima i drugu, s veleposlanstvima.

Urbanistička rješenja u Naypyidawu su savršena ako govorimo o diktaturi. Grad nema javnih trgova gdje se može skupljati veliki broj ljudi da bi prosvjedovali. Nema niti neko određeno središte. Posjetitelji su grad opisali kao da je gotovo bez stanovnika, grad duhova, široke ulice su, takoreći, bez prometa.

Astana, Kazahstan

Astana je još jedan novopečeni glavni grad, koji je taj status dobio 1997. Službeno, razlozi za preseljenje bili su što bivši glavni grad Almati leži na trusnom području, što ima loše zemljopisne uvjete za razvoj i što je preblizu granici s Kirgistanom. Također se tvrdilo da će time što je glavni grad preseljen sjevernije, biti lakše nadzirati rusko stanovništvo u Kazahstanu, koje uglavnom živi u sjevernim krajevima.

Stranci nisu bili oduševljeni Astanom. Poslovni ljudi i turisti su i dalje davali prednost staroj prijestolnici Almatiju. I dalje su smjeli letjeti u stari glavni grad, ali samo ako bi zrakoplov prije toga sletio u Astani.

Financirana kazahstanskim prihodima od nafte, Astana se razvila u moderan grad s neboderima u staklu i čeliku. Započet je niz velikih graditeljskih projekata. Dakako, sagrađena je golema predsjednička palača, nazvana Ak Orda („bijela horda”), povrh koje je golema kupola i 80 metara visok toranj. Na vrh kupole postavljena je skulptura koja predstavlja Sunce, s 32 sunčana zraka i stepskim orlom koji leti ispod njega.

Još je spektakularnija Palača mira i pomirbe. Piramida visoka 77 metara sagrađena je samo zato da se tu smjesti Kongres tradicijskih i svjetskih religija. Kongres ima plemenitu namjeru da promiče konstruktivan dijalog među civilizacijama, vjeroispovijestima, zemljama i narodima. Svake treće godine sastaje se 200 lidera najvažnijih vjeroispovijesti i religija u okrugloj dvorani za konferencije, sagrađenoj po uzoru na dvoranu za sastanke Vijeća sigurnosti UN-a. Zgrada je toliko velika da u donjem dijelu ima mjesta i za opernu dvoranu s 1.500 sjedala.

Astana, Kazahstan

U Astani je izgrađena i jedna od najvećih koncertnih dvorana na svijetu, s 3.500 sjedišta. Zgradu je projektirao poznati talijanski arhitekt Manfredi Nicoletti. Oblik je nadahnut laticama cvijeta, a zagrada je pokrivena staklom u bojama kazahstanske zastave.

Jedna od Astaninih najvažnijih znamenitosti je Bajterek („Visoki jablan”). Toranj od 105 metara je, zapravo, skulptura čija je gradnja inspirirana je lokalnom bajkom. U bajci je ptica izlegla jaje među granama drveta života. Na vrhu Bajtereka širi se nekoliko grana koje okružuju žuto jaje promjera 22 metra. U unutrašnjosti jajeta je promatračnica, točno 97 metara iznad brda, što simbolizira činjenicu daje Astana postala glavni grad 1997. Na promatračnici je pozlaćeni otisak desne ruke predsjednika Nursultan Abišuli Nazarbajeva. Na maloj plaketi pokraj toga piše da će se ispuniti želja onomu tko stavi svoju ruku na predsjednikov otisak. Kad to učinite, začuje se kazahstanska himna.

Godine 2008. u kazahstanskom parlamentu je predloženo da se Astanu nazove prema predsjedniku tako da se ime grada promijeni u Nursultan. Na opće iznenađenje Nazarbajev je odbio prijedlog, ali mnogi misle da on želi da se gradu promijeni ime kad umre ili kad ode s položaja predsjednika.

Drugim riječima, u Astani su neka od najveličanstvenijih zdanja na svijetu. A ako vas nijedno od njih na zanima, postoji dakako i muzej posvećen samom predsjedniku Nazarbaievu.

Kijongdong, Sjeverna Koreja

Oba spomenuta grada napravljena su da se živi u njima. Sjeverna Koreja, nasuprot tomu, imala je sasvim druge motive kad je napravila mali grad nedaleko od demilitarizirane zone između Sjeverne i Južne Koreje. Grad se zove Kijongdong, u Sjevernoj Koreji je poznat i kao Selo mira, dok ga Južnokorejci radije zovu Propagandno selo. Službeno, grad je mjesto za život 200 obitelji koje se bave poljoprivredom. Grad ima dječji vrtić, škole i bolnicu. Blokovi stanova s modro obojenim krovovima i električnom energijom imali su viši standard nego većina sela u Sjevernoj Koreji 1950-ih, kad je Kijongđong izgrađen.

Ono što privlači pozornost jest to da ništa od toga nije stvarno. Grad je jedino „naselje” u Sjevernoj Koreji koje se vidi iz južnokorejskog dijela demilitarizirane zone. Ali sa snažnim dalekozorima može se vidjeti da su kuće samo ljuska, bez stakla na prozorima ili unutrašnjih prostora. Svjetla se u zgradama gase ili pale u određene sate, da bi se stvorila iluzija da tu netko živi. Nekolicina smetlara pokušavaju održavati iluziju da je grad nastanjen. Očito je da je grad izgrađen u propagandne svrhe, da se pokaže Južnokorejcima kako je u Sjevernoj Koreji lijepo.

Kijongdong, Sjeverna Korea,

Dobro je što tu nitko ne živi, jer bi razina buke bila neizdrživa. Snažni megafoni usmjereni prema južnokorejskoj granici šalju propagandne vijesti skoro dvadeset sati na dan. U početku su to bile emisije koje su pokušale nagovoriti južnokorejske vojnike da dezertiraju. Kako se iznenađujuće malo njih dalo namamiti da pređu granicu, Sjevemokorejci su umjesto toga iz petnih žila počeli slati antiimperijalističke govore, razvodnjene s malo nacionalističke opere i vojne glazbe.

Južna Koreja, koja je u to vrijeme također bila diktatura, podigla je 1980-ih godina u gradu Daeseongdongu, na drugoj strani demilitarizirane zone, 98 metara visok jarbol sa 130 kilograma teškom južnokorejskom zastavom. Sjeverna Koreja nije mogla podnijeti da bude gora, pa su povisili svoj jarbol na 160 metara s 270 kilograma teškom zastavom u Kijongdongu. O tom nadmetanju se često govorilo kao o ratu jarbola.

Dubai, Ujedinjeni Arapski Emirati

Jedno je graditi nove gradove, a drugo mijenjati prirodu. Emir Mohammed bin Rashid Al Maktoum od Dubaija očito smatra da je emirat kojim vlada u Perzijskom zaljevu premalen. Pokrenuo je više gigantskih projekata koji povećavaju površinu i obalnu crtu emirata. Godine 2001. započela je gradnja prvog od tri umjetna poluotoka. Poluotoci imaju oblik palminog drveća, svaki od njih je okružen jednim otokom u obliku polumjeseca. Dva najmanja, Palm Jumeirah i Palm Jebel Ali, sastojat će se od 100 milijuna kubičnih metara pijeska i kamena, dok će se najveći, Palm Deira, kad bude završen, sastojati od jedne milijarde kubičnih metara građevnog materijala. Završeni Palm Deira treba imati dovoljno mjesta za milijun stanovnika, ali su planovi umanjeni za vrijeme izgradnje, jer je to bilo tehnički teže izvedivo nego što su graditelji prvotno zamislili. Na poluotocima će se izgraditi hoteli, luksuzne vile, vodeni parkovi, restorani i trgovački centri. Ali nije sigurno hoće li se projekt ikada završiti. Zbog financijske krize mnoge su građevine stavljene na čekanje.

Graditelj je državna poduzetnička tvrtka Nakheel Company. Povrh palma trebaju izgraditi i dvije umjetne otočne skupine, The World i The Universe. U The Worldu prva skupina otoka imat će oblik atlasa svijeta, dok će druga biti kopija Sunčevog sustava i Mliječne staze. The Universe je do daljnjega stavljen na čekanje. Otoci u The Worldu imaju oblik pojedinih zemalja ili gradova. Na tu je ideju došao sam emir i započeo projekt. Premda su mnogi od otoka prodani, izgradnja nije išla tako glatko kako se emir nadao. Cijene nekretnina oštro su pale u odnosu na one prije financijske krize 2008., i tvrdi se da otoci tonu u more, a voda se između njih zgušnjava od sedimenta. Dakako da Nakheel to opovrgava.

Umjetni otoci u Dubaiju dokaz su da čak i diktator može doživjeti neuspjeh. Goleme svote uložene u prestižni projekt emira Mohammeda utjecale su na to da je diktatorov imetak sa 16 milijarda dolara u 2007. spao na samo četiri milijarde dolara u 2011. godini.