(Ne)mogući načini pokretanja svemirskog broda

Na služebenoj web-stranici National Geographica autor Tim Folger pozabavio se uvijek aktualnom i (još) uvijek nedostižnom idejom putovanja na najbliže zvijezde.  Uzevši u obzir da bi najbržem svemirskom brodu ikad sagrađenom od strane čovjeka (op.a. sonda Helios 2, lansirana 1976. radi promatranja Sunca postigla je brzinu od 253 000 kilometara na sat) bilo potrebno nešto više od 17000 godina da prijeđe 40 bilijuna kilometara dug put do najbliže zvijezde Proxima Centauri; sa sigurnošću možemo reći kako se putovanje do drugih zvijezda neće dogoditi za vrijeme našeg životnoga vijeka.

Kakogod, to ne sprječava znanstvenike i investitore da ulažu napore u razvoj tehnologije međuplanetarnih i međuzvjezdanih putovanja. Svjedoci smo sve većeg ulaganja vodećih ljudi iz informatičke industrije, prvenstveno Elona Muska (osnivač PayPala i Tesla Motorsa) i suosnivača Googlea Larryja Pagea.

Četiri (ne)moguća načina da se pokrene svemirski brod:

1.NUKLEARNI UDARI

Prema ovoj zamisli, prvi put razrađenoj u sklopu projekta Orion 50-ih godina prošlog stoljeća, termonuklearne bombe eksplodirale bi ispred ‘potisne ploče‘ te tako pokretale brod prema naprijed. Zamisao je bila da Orion pođe do Saturna i dalje, no projekt nije odmakno dalje od dvometarskoga modela nazvanoga Hot Red koji se danas nalazi u skladištu muzeja Smithsonian u Marylandu. U ovom videu možete pogledati testiranja Oriona. Tijekom najuspješnijega probnog leta iz 1959. Godine model  projekta Orion podigao se 105 metara u visinu zahvaljujući uzastopnim eksplozijama plastičnog eksploziva. Pravi Orion koji bi išao do Saturna trebao je biti 60 metara visok i 4 000 000 kilograma težak.

05-hot-rod-project-orion-model-670

Za: izvedivo uz tehnologiju bliske budućnosti

Protiv: velika opasnost od radijacije i druge opasnosti; relativno sporo

Trajanje putovanja do najbliže zvijezde: stoljećima

2.NUKLEARNA FUZIJA

Kuglice deuterija ubrizgavane u reakcijsku komoru, 250 u sekundi, zagrijavale bi se elektronskim topovima sve dok ne dođe do fuzije deuterijskih jezgara i eksplozije kuglica. Snažni magneti kanalizirali bi eksplozije prema natrag.

Koncept za ovu teoriju napravili su britanski znanstvenici pod nazivom „Projekt Deadalus“ 70-ih godina prošloga stoljeća. Skup znanstvenika predvođenih Alanom Bondom radili su na ovom projektu koji nikada nije zaživio u praktičnoj primjeni.

Za: manje opasno od bombi ili fisijskih reaktora

Protiv: deuterij je rijedak, a fuzijski reaktori zapravo još ne funkcioniraju

Trajanje putovanja do najbliže zvijezde: desetljećima

3.ANTIMATERIJA

Kad se protoni sudare sa svojim antimaterijskim blizancima, budu uništeni i pretvaraju se u praskove nabijenih čestica koje putuju brzinom sličnom brzini svjetlosti – idealni potisak za međuzvjezdanu raketu, ako je moguće načiniti magnete koji će kanalizirati čestica u pravom smjeru.

Za: iznimno učinkovito, velika brzina

Protiv: za izbacivanje suvišne topline bili bi potrebni hladnjaci dužine Floride

Trajanje putovanja do najbliže zvijezde: desetljećima

4.SOLARNO JEDRO POKRETANO FOTONIMA

Divovski komad reflektirajućeg materijala guran Sunčevim fotonima – česticama svjetlosti –  mogao bi ponijeti sondu do kraja solarnih sustava. Za dalje od toga bila bi potrebna zraka iz lasera koji kruži u orbiti, usmjeravana golemom lećom.

Prema riječima Lesa Johnsona iz NASA-e solarno jedro bi bilo tanko poput ljudske vlasi i sjajno, da može reflektirati svjetlost. Solarno jedro prikazano na slici predstavlja testno jedro veliko 315 četvornih metara. Načinjeno je od majlara, a isprobano je 2005. U vakuumskoj komori u NASA-inoj postaji Plum Brook Station u Sanduskyju u Ohiu.

04-mylar-solar-sail-670

Prema planovima NASA-e 2014. trebao bi biti lansiran Sunjammer , sonda s četiri puta većim jednom koja bi godinu dana putovala prema Suncu.

Za: osnovna tehnologija postoji, nije potrebno gorivo

Protiv: potrebno je jedro površine 260.000 četvornih kilometara; laseru  bi trebalo više struje nego što danas treba cijeloj Zemlji.

Trajanje putovanja do najbliže zvijezde: stoljećima

Hrvoje Krpan

Neznanje je pogonsko gorivo znanosti

You may also like...