Podrijetlo modernog čovjeka

Prije sto tisuća godina svijetom su lutale tri različite skupine hominida: Homo neanderthaliensis u Europi, Homo erectus u Aziji te Homo Sapiens u Africi.

Do prije 30 tisuća godina ta se raznolikost znatno smanjila. Svi ljudski fosili od prije 30 tisuća godina do danas dijele isti moderni anatomski oblik: specifičan oblik lubanje, veliki mozak (1350 cm²), izraženu kost brade, kostur nježnije grade. Što je točno uzrokovalo ovu korjenitu promjenu u jedinstveni ljudski oblik, predmet je žustrih rasprava među znanstvenicima. Dvije su međusobno suprotstavljene teorije:  multiregionalnog kontinuiteta (MRC  – multiregional continuity) i monogenska (OOA – Out of Africa) teorija.

Prema MRC teoriji, nakon prve migracije iz Afrike prije 1.8 milijuna godina, različite su grupe ljudi u različitim dijelovima svijeta polagano paralelno evoluirale, i sve su postupno postajale moderni ljudi (Wolporf i Caspari 1996). Prema ovoj se teoriji moderni čovjek nije pojavio u jednom području, već u različitim dijelovima svijeta, gdjegod su ljudi živjeli (odatle naziv multiregionalna). Multiregionalna evolucija različitih grupa u anatomski moderan ljudski oblik dogodila se, prema MRC teoriji, kao posljedica protoka gena između različitih grupa, koje su se dovoljno često parile da bi se izbjeglo razdvajanje u različite vrste.

Sasvim suprotno ovome, OOA drži da su moderni ljudi evoluirali prilično nedavno na jednoj lokaciji – u Africi – i zatim migrirali u Europu i Aziju, zamjenjujući sve prethodne I populacije, uključujući neandertalce (Stringer i I McKie, 1996). Drugim riječima, OOA tvrdi da su se svi moderni ljudi pojavili na jednom mjestu, ne u više područja, i zamijenili sve druge ljude, uključujući one koji su već živjeli u Aziji i Europi. Prema OOA teoriji, različite grupe koje su postojale istovremeno, poput neandertalaca i Homo sapiensa, evoluirale su u različite vrste, tako da je međusobno parenje bilo malo vjerojatno ili jako rijetko. Ukratko, OOA pretpostavlja jednu lokaciju porijekla modernog čovjeka u proteklih 100 tisuća godina, nasuprot MRC teoriji, koja smatra da ljudi vuku porijeklo iz različitih regija.

evolution_5

Znanstvenici su utvrdili tri temeljna izvora dokaza za provjeru točnosti ovih teorija: anatomske dokaze, arheološke dokaze i genetske dokaze.

Anatomski dokazi – pokazuju da su se neandertalci i Homo sapiens dramatično razlikovali. Neandertalci su imali veliki svod lubanje; izražene lukove obrva; masivni kostur lica; velike, vrlo istrošene sjekutiće; izbočeni središnji dio lica; donju vilicu bez izraženih kostiju brade; bili su niskoga rasta i nabijene, snažne tjelesne građe s debelim kostima. Nasuprot tome, rani je Homo sapiens izgledao poput modernog čovjeka: svod lubanje s okomitim (a ne kosim) čelom, manji kostur lica bez izbočenja srednjeg dijela, donja vilica s jasno izraženom bradom te kosti laganije, manje robusne građe. Ove velike anatomske razlike upućuju na to da su neandertalci i rani moderni ljudi bili izolirani i da se nisu međusobno parili te da je moguće da su evoluirali u dvije različite vrste.

Ovi nalazi podupiru OOA teoriju.

Arheološki dokazi – oruđe i drugi pronađeni artefakti – pokazuju da su prije 100 tisuća godina neandertalci i Homo sapiens bili prilično slični. I jedni i drugi su imali kameno oruđe, no nije bilo oruđa od kostiju, slonovače ili rogova; lov je bio ograničen na manje opasne vrste; gustoća naseljenosti bila je niska; ognjišta su bila nerazvijena; nijedni nisu pokazivali sklonost za umjetnost ili ukrašavanje. Zatim se, prije 40 do 50 tisuća godina, dogodila velika preobrazba, koja se ponekad opisuje kao  „kreativna eksplozija” (Johanson, 2001; Klein, 2000; Tattersall, 2000). Oruđa postaju raznolika i prilagođena različitim svrhama, a izrađuju se ne samo od kamena, već i od kostiju, rogova i slonovače. Sahrane postaju složene, a s pokojnikom se u grob stavljaju različiti predmeti. Lovci počinju loviti opasne velike životinje. Gustoća populacije buja. Dolazi do procvata umjetnosti i ukrašavanja. Nitko ne zna točno zašto se pojavila ta korjenita promjena kulturnih artefakata. Možda je nova adaptacija mozga dovela do eksplozije umjetnosti i tehnologije. No jedno znamo s priličnom sigurnošću: neandertalci nisu bili dio toga. „Kreativna eksplozija“ je bila gotovo isključivo ograničena na Homo sapiensa.

Ukratko, arheološki dokazi podupiru OOA teoriju.

early_humans11

Genetski dokazi – nove genetske tehnike omogućavaju testove koji nisu bili mogući još prije deset godina. Danas možemo npr. doslovno proučavati DNK iz kostura neandertalaca i Homo sapiensa, kao i uspoređivati obrasce genetskih varijacija između različitih suvremenih populacija. Najstariji neandertalac čija je DNK izvađena živio je prije 42 tisuće godina u Hrvatskoj i nesumnjivo ne shvaćajući buduću znanstvenu svrhu kojoj će njegove kosti poslužiti.

Prvo, DNK dokazi otkrivaju da se neandertalska DNK razlikuje od one modernog čovjeka, što podrazumijeva da su se ove dvije linije vjerojatno razdvojile prije 400 tisuća godina ili ranije. Ovaj nalaz upućuje na to da je parenje većih razmjera između ovih dviju grupa malo vjerojatno.

Drugo, kada bi DNK modernih ljudi sadržavala neandertalsku DNK, očekivali bismo da bude najsličnija živućim Europljanima koji trenutno žive na nekadašnjem teritoriju neandertalaca. No neandertalska DNK nije ništa sličnija onoj živućih Europljana nego onoj modernih ljudi koji žive u drugim dijelovima svijeta.

Treće, suvremene ljudske populacije pokazuju izuzetno nizak stupanj genetskih varijacija, što bi značilo da svi potječemo od relativno male populacije genetski homogenih predaka.

Četvrto, postoji više genetskih varijacija među suvremenim afričkim populacijama nego među populacijama u drugim dijelovima svijeta. To je u skladu sa stajalištem da je moderni Homo sapiens prvo evoluirao u Africi, gdje je imao više vremena za akumulaciju genetske raznolikosti, a tada je jedna podskupina migrirala i naselila nove teritorije.

Ukratko, većina genetskih nalaza podupire OOA teoriju.

Većina znanstvenika, iako ne svi, danas daje prednost nekoj od verzija OOA teorije o jedinstvenom porijeklu. Čini se da svi moderni ljudi dijele zajedničko porijeklo s Afrikancima koji su vjerojatno živjeli prije 120 do 220 tisuća godina. Riječima jednog istaknutog OOA zagovornika: „Pod kožom smo svi Afrikanci“ (Stringer, 2002). No rasprava o porijeklu modernog čovjeka i danas se nastavlja. Zagovornici MRC teorije, na primjer, dovode u pitanje tumačenje genetskih dokaza, a postoji i dovoljno odstupanja, kao npr. onih iz australskih nalazišta fosila, da bi se postavila opravdana pitanja o OOA teoriji (Hawks i Wolpoff, 2001). Neki znanstvenici smatraju da su genetski dokazi u skladu i s OOA i s MRC teorijom (npr. Relethford, 1998) te da bi najnoviji genetski nalazi mogli uzrokovati pomak prema MRC teoriji.

storymaker-humans-vs-neanderthals0-514x268

Uistinu, čini se da genetski dokazi pobijaju verziju o isključivo afričkom porijeklu ljudi jer postoje neki dokazi međusobnog parenja između novijih Afrikanaca i starijih populacija koje naseljavaju Europu i Aziju (Eswaran, Harpending i Rogers, 2005).

Obje teorije ostavljaju mnoga pitanja bez odgovora. Na primjer, nitko ne zna točno zašto su neandertalci tako brzo nestali. Je li nam naša superiorna tehnologija omogućila da ih nadvladamo u borbi za resurse koji su ključni za preživljavanje? Je li kod nas evoluirao složeniji jezik te stoga bolje organizacijske vještine koje su nam omogućile učinkovitije iskorištavanje resursa? Jesmo li razvili odjeću i nastambe učinkovitije za suočavanje s klimatskim promjenama? Jesmo li se parili s neandertalcima? Jesmo li ih istjerali iz najplodnijih dijelova zemlje u periferna područja s malo resursa? Ili, zlokobnije, jesmo li ih poubijali sofisticiranim oružjima protiv kojih su bili bespomoćni, usprkos svojoj snažnijoj tjelesnoj gradi?

Napredak u znanosti mogao bi nam jed noga dana omogućiti da odgovorimo na pitanje zašto smo mi, a ne neandertalci, danas ovdje da bismo razmišljali o svojoj prošlosti. (Buss,2008)

Hrvoje Krpan

Neznanje je pogonsko gorivo znanosti

You may also like...