Prvi letovi na našim područjima
Prvi letovi na našim područjima [5 minuta čitanja]
Svjetske povijesti zrakoplovstva u pravilu su zaboravne spram malih zemalja i pionira letenja u njima. Prije nego se posvetimo odvažnim ljudima zaslužnim za prve letove na našim područjima moram napraviti malu digresiju i reći kako me uvijek iznova fascinira pomisao da smo nakon samo desetljeća od prvoga uspješnoga leta ovu nevjerojatnu tehnologiju počeli koristiti u ratu kako bi uništavali tuđe živote. Ne postoji tehnologija koju nismo sposobni zloupotrijebiti, ma koliko god ona dobra bila.
Povijest zrakoplovstva u Hrvatskoj vezana je uz poznatog izumitelja Slavoljub Eduard Penkala. Iako je mnogima poznat jedino po izumu mehaničke olovke i nalivpera, Penkala je bio plodonosan znanstvenik i izumitelj koji je iza sebe ostavio 80ak izuma iz područja mehanike, kemije i fizike.
Osim mnogobrojnih izuma, Slavoljub je bio avanturističkoga duha te je u Zagrebu konstruirao prvi zrakoplov. Na vojnom vježbalištu u Črnomercu sagradio je baraku u kojoj je njegov avion sastavljen. Bio je dug 11 metara, s rasponom krila od 9 metara i motorom Lauent et Clamens snage 25KS.
Prvi probni let izvršen je 25.travanja 1910.. a pilotirao je osobno Penkala, iako neki osporavaju da je to bio prvi let i tvrde da je prvi pravi let izveo njegov mehaničar i pilot Dragutin Novak.
Nakon dodatnih ispitivanja motora, Penkala je 23. Lipnja avion predstavio javnosti. Zagreb je u to vrijeme imao 70.000 stanovnika i mnogi od njih pristigli su na improvizirani aerodrom. Penkalin avion bio je prava senzacija.
Nakon što se Penkala odlučio povući iz zrakoplovstva, hangar na Črnomercu već je imao kupca. Zagrebački obrtnik Mihajlo Merćep sreo je tijekom ljeta na biciklističkoj utrci Edvarda Rusjana i skovao ambiciozne planove, Rusjan, rođen 1886. u Trstu, i brat mu Jože bili su prvi pioniri avijacije. Radili su kao bačvari u radionici svojeg oca u Renču kod Gorice, bavili se sportom i maštali o letenju. Izveli su u Gorici 25.prosinca 1909. prvi uzlet u jugoistočnoj Europi avionom konstruiranim prema modelu Curtisa i Farmana.
U zajedničkom projektu s Merćepom, Edvard se odlučio za moderniziranu varijantu svog modela EDA VI, progonjenu modernim francuskim motorom Gnome od 50 KS. Rezultat je bio fantastičan i već je na prvim letovima listopada 1910. u Zagrebu Sokol, 7 metara dugi monoplan, raspona krila od 14 metara, poletio sa svega 28 metara zaleta, postavivši time neslužbeni svjetski rekord.
Lipanj iste godine je u Subotici poletio poznati sportaš Ivan Sarić na avionu vlastite konstrukcije.
Ludbrežanin Rudolf Fizir sagradio je 18 aviona te od F.A.I. (Međunarodno udruženje aeronautike) dobio diplomu Paul Tissandier za postignuća u razvoju svjetske avijacije.
DODATAK: IDEJA AUTOAIVONA
„Kad je ConAirCar za pokusnog leta u studenome 1947. Više od jednoga sata zujao nebom San Diega, neke je obuzela nada veća od visine koju je postigla ta hibridna letjelica. Hoće li putnici uskoro moći birati između autocesta i zračnih koridora? Prototip autoaviona težak 330 kilograma imao je odvojiv automobilski trup od fiberglasa, koji je bilo moguće voziti kao i svaki drugi automobil.“
Ovo je pisao F.Barrows Colton u Geographicu u veljači 1948., gdje je i objavljena ova fotografija. Kao i druga vozila, i ona što lete mogu ostati bez goriva, što se upravo i dogodilo ConvAirCaru na njegovom trećem pokusnom letu.
Pilot je preživio pad. Planovi proizvodnje autoaviona nisu.
Izvori/dodatna čitanja:
Goran Hudec – Hrvatski sokoli, Povijest zrakoplovstva, 2003.
F.Barrows Colton – National Geographic, 1948.
