Psihologija BDSM-a
Psihologija BDSM-a
“A pervert is anybody kinkier than you are.” (Wiseman, 1996, p. 23).
Roman 50 nijansi sive upoznao je širu publiku s pojmom BDSM-a (ili možda nije?). Brojne novine danas objavljuju članke o sadizmu i mazohizmu, na uglednom sveučilištu Harvard oformljena je grupa preddiplomskih studenata koji su zainteresirani za konsensualni S&M, a seksualni savjeti magazina Cosmo naglo su poprimili nešto perverzniji izričaj.
I dok se u našim kinima i dalje prikazuje film 50 nijansi sive mi ćemo se pozabaviti ovom temom. Tko prakticira BDSM? Zašto? Postoje li posljedice ovakvog ponašanja i koje su?
1. Koliko ljudi je zainteresirano za S&M?
Prema istraživanjima, broj se kreće između 2 i 62 posto. Dobro ste pročitali, negdje između 2 i 62%. Statističar koji bi objavio ovakve podatke vjerojatno bi morao potražiti novi posao, ali čini se kako je ključ ovako različitih rezultata u načinu postavljanja pitanja tokom istraživanja.
Juliet Richters, znanstvenik koji je zaslužan za onih 2%, sa svojim kolegama je prikupio velik uzorak Australaca koje je pitao jesu li “bili uključeni u B&D ili S&M” u proteklih 12 mjeseci. Samo 1.3% žena i 2.2 posto muškaraca odgovorilo je potvrdno.
S druge strane ekstrema, Christian Joyal i kolege (2015.) pitali su preko 1500 muškaraca i žena u vezi njihovih seksualnih fantazija. 64.6 posto žena i 53.3 posto muškaraca izjasnilo se kako maštaju o tome da budu seksualno dominirani, dok je 46.7 posto žena i 59.6 posto muškaraca željelo biti seksualno dominantno nad svojim partnerom. Sveukupno možemo zaključiti kako značajna manjina žena i muškaraca mašta o uključivanju BDSM-a u svoju seksualnu rutinu (Moser, Levitt, 1987).
2. Jesu li oni bolesni?
Za Sigmunda Freuda odgovor je potvrdan. Svatko tko se zanima za S&M treba tretman. Tretman koji, sasvim slučajno, mogu pružiti on i njegovi kolege.
Nešto novija istraživanja imaju različite zaključke.
Pamela Connolly (2006) uspoređuje BDSM participante s objavljenim normama deset psiholoških poremećaja. Uspoređujući normativne uzorke, BDSM praktikanti imaju niži stupanj depresije, anksioznosti, posttraumatskog stresnog poremećaja, psihološkog sadizma, psihološkog mazohizma, granične patologije i paranoje. Istraživanje je pokazalo i izjednačenu razinu opsesivno-kompulzivnog poremećaja i višu razinu narcisizma i distanciranja.
Slično tomu, Andreas Wismeijer i Marcel van Assen (2013.) su uspoređivali glavne osobine ličnosti osoba koje prakticiraju BDSM i osoba koje ga ne prakticiraju. Njihovi rezultati pokazali su da BDSM praktikanti pokazuju višu razinu ekstrovertiranosti, svjesnosti, otvorenosti prema novim iskustvima i subjektivnog blagostanja.
Ovo nikako ne znači da sve osobe koje se zaimaju za sadizam i mazohizam to rade zbog svog psihološkog boljitka. Posljednja verzija Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders (DSM-5) još uvijek uključuje poremećaj seksualnog sadizma i mazohizma kao potencijalnog kandidata za dijagnozu. Ipak, ta dijagnoza odnosi se na “klinički značajne tegobe ili narušenost stanja u društvenom, profesionalnom ili nekom drugom važnom području djelovanja”. BDSM koji ne uzrokuje tegobe, a prakticiran je između odraslih osoba koje su pristale na takve seksualne aktivnosti više nije klasificiran kao poremećaj.
3. Što oni rade?
Dva znanstvena rada (Alison, Santtila, Sandnabba, Nordling, 2001. i Wiseman, 1996.) ističu kategorije BDSM aktivnosti. Na primjer, Alison i njegovi kolege su napravili podjelu prema sljedećim kategorijama: fizičke zabrane (lisice, lanci…), zadavanje boli (spanking, bičevanje…), poniženje (verbalna poniženja…) i kategorija vezana uz seksualno ponašanje.
4. Koje posljedice BDSM ostavlja na ljude koji ga prakticiraju?
Ovo je centralno pitanje koje istražuje Joe Magliano i njegove kolege. U BDSM zajednici, osoba koja prima stimulacije i slijedi naredbe je bottom (donja), dok je osoba koja daje stimulacije i naredbe up (gornja). Magliano je mjerio raspon fizioloških i psiholoških varijabli oba tipa osoba nakon njihovih seksualnih aktivnosti.
Oba tipa osobnosti su pokazivala povećanu povezanost i smanjeni psihološki stres (Ambler, recenzija; Sagarin, Cutler, Cutler, Lawler-Sagarin i Matuszewich, 2009). Bottom osobe također su pokazale povećani fiziološki stres pri mjerenju razine hormona kortizola (Sagarin, 2009). Magliano ističe kako je veoma zanimljiva nepovezanost između psihološkog i fiziološkog stresa te se pita jesu li bottom osobe ušle u izmijenjeno stanje svjesnosti.
Kako bi testirao ovu teoriju, Magliano je proveo istraživanje u kojem je nasumično odabrao switches (BDSM participanti koji nekada imaju top ulogu, a ponekad bottom ulogu u seksualnoj sceni) osobe da budu top ili bottom tokom scene. Rezultati otkivaju kako obje uloge ulaze u izmijenjeno, ali različito, stanje svijesti. Bottom osobe ulaze u tzv. “transient hypofrontality” (Dietrich, 2003), što znači da su manje osjetljivi na bol te se osjećaju smirenijim tokom seksualne igre. Top osobe ulaze u izmijenjeno stanje koje se naziva “flow” (Csikszentmihalyi, 1991), a koje povezujemo s većom koncentracijom, gubitkom samosvijesti i optimalnijim načinom rješavanja zadataka.
Magliano i njegovi kolege vjeruju kako su upravo ta stanja svijesti glavna motivacija ljudskog ulaska u BDSM aktivnosti.
Izvori:
Human sexuality journals such as Archives of Sexual Behavior and the Journal of Sex Research
Organizations such as the Kinsey Institute, the Society for the Scientific Study of Sexuality (SSSS) and the Community-Academic Consortium for Research on Alternative Sexuality (CARAS)
Web sites such as www.scienceofbdsm.com
Advocacy organizations such as the National Coalition for Sexual Freedom (NCSF)
Community organizations such as the Society of Janus and the Arizona Power Exchange
Jay Wiseman’s SM 101: A Realistic Introduction
Reference:
Alison, L., Santtila, P., Sandnabba, N. K., & Nordling, N. (2001). Sadomasochistically-oriented behavior: Diversity in practice and meaning. Archives of Sexual Behavior, 30, 1–12.
Ambler, J. K., Lee, E. M., Klement, K., R., Loewald, T., Comber, E., Hanson, S. A., Cutler, B., Cutler, N. & Sagarin, B. J. (under review). Sadomasochism as a path to altered states of consciousness.
Connolly, P. H. (2006). Psychological functioning of bondage/domination/sado-masochism (BDSM) practitioners. Journal of Psychology and Human Sexuality, 18, 79-120.
Csikszentmihalyi, M. (1991). Flow: The psychology of optimal experience. New York: Harper Collins.
Dietrich, A. (2003). Functional neuroanatomy of altered states of consciousness: The transient hypofrontality hypothesis. Consciousness and Cognition, 12, 231-256.
Joyal, C. C., Cossette, A., & Lapierre, V. (2015). What exactly is an unusual sexual fantasy? Journal of Sexual Medicine, 12, 328-340.
Moser, C., & Levitt, E. E. (1987). An exploratory-descriptive study of a sadomasochistically oriented sample. Journal of Sex Research, 23, 322–337.
Richters, J., de Visser, R. O., Rissel, C. E., Grulich, A. E., & Smith, A. M. A. (2008). Journal of Sexual Medicine, 5, 1660-1668.
Sagarin, B. J., Cutler, B., Cutler, N., Lawler-Sagarin, K. A., & Matuszewich, L. (2009). Hormonal changes and couple bonding in consensual sadomasochistic activity. Archives of Sexual Behavior, 38, 186-200.
Wiseman, J. (1996). SM 101: A realistic introduction. San Francisco: Greenery Press.
Wismeijer, A. A. J. & van Assen, M. A. L. M. (2013). Psychological characteristics of BDSM practitioners. Journal of Sexual Medicine, 10, 1943-1952.
