Rad suprotstavljen inteligenciji: Utjecaj pohvale na uspjeh
Mueller i Dweckov rad je imao toliki utjecaj u javnosti da su mnogi učitelji u inozemstvu prilagodili svoje metode podučavanja, roditelji odgoja, a voditelji timova načine upravljanja sukladno sa zaključcima ove studije.
Zamislite situaciju u kojoj ste roditelj djeteta koje je upravo došlo iz škole te vam se pohvalilo s peticom iz matematike. Naravno, kao svaki dobar roditelj, vi ćete pohvaliti vaše dijete. To možete učiniti na dva načina:
„Bravo, tako si pametan“
ili
„Vidim da si naporno radio“
Koji je način bolji? Ovim pitanjem zabavili su se Claudia M. Mueller i Carol S. Dweck sa Sveučilišta Columbia 1998. u radu „Praise for Intelligence Can Undermine Children’s Motivation and Performance“.
U originalnoj studiji sudjelovalo je 88 učenika petog razreda osnovne škole koji su prvotno morali riješiti jednu vrstu testa inteligencije. Znanstvenici su pred djecu postavili drvene kocke koje su morali složiti sukladno sa zadanim uzorkom. Nakon što bi to učinili svoje rezultate predali bi znanstvenicima koji su im dali povratne informacije o rezultatima obavljenog posla.
Svoj djeci povratna informacija započela je s:
„Wow, stvarno si dobro riješio ove probleme. Imao si X točnih odgovora. To je zaista dobro.“
Dakle, bez obzira kako bi koje dijete riješilo test dobilo bi ovu ohrabrujuću poruku. Trećina djece dobila bi ovu poruku i mogla se vratiti na svoje mjesto rješavati druge zadatke.
Druga trećina djece bi uz ovu poruku dobila i dodatno ohrabrenje:
„Ti mora da si jako pametan!“
Preostala djeca uz početnu poruku dobila je i poruku:
„Mora da si se zaista potrudio u rješavanju ovih problema.“
Tako su djeca bez svojega znanja podijeljena u 3 skupine prije izvršenja drugoga zadatka. U drugom zadatku znanstvenici su ponudili djeci da biraju koje će probleme rješavati.
Prvi ponuđeni set problema bio je lagan. Djeca su znala da je riječ o laganim pitanjima koje će moći riješiti bez problema i nakon kojih će i dalje izgledati pametno. Drugi set problema bio je zamišljen tako da bi djeca iz njega mogla mnogo naučiti, ali vjerojatno neće izgledati više tako pametno u očima ispitivača.
Na grafu je prikazana vjerojatnost odabira lakšeg pitanja. Vidljivo je da djeca koja su pohvaljena na osnovi njihove visoke inteligencije u pravilu više biraju lakša pitanja, dok djeca kod kojih je pohvaljen trud koji su uložili biraju većim dijelom teža pitanja.
Bez obzira na prividnu mogućnost odabira, u drugom dijelu ispitivanja, sva djeca su dobila ista pitanja. Pitanja su bila znatno teža, a povratna informacija je uvijek bila negativna. Znanstvenici bi djeci rekli kako su loše riješili zadane probleme. Naravno, smisao ovakvoga pristupa bio je uvidjeti kako se poteškoće savladavaju u odnosu na prethodne pohvale. Da bi to odredili ispitivači su djeci ponudili mogućnost da probleme koje nisu znali pokušaju riješiti kod kuće.
Još jednom je vidljivo kako djeca čija je inteligencija pohvaljena imaju najmanju motivaciju za napredovanjem. Njima jednostavno nije stalo, dok ona djeca čiji se trud cijeni žele rješavati problem kod kuće i postati bolji.
Nakon što su obavljena ova ispitivanja znanstvenici su se željeli vratiti na sami početak te ponovno postaviti prvotna pitanja kako bi vidjeli utjecaj eksperimenta na sposobnost rješavanja problema.
Rezultati prikazani na grafu prilično su zapanjujući.
Vidljiv je dramatičan napredak djece čiji se trud cijenio, dok su još jednom najviše razočarala djeca čiju su inteligenciju pohvalili znanstvenici. Djeca kojima je samo dan jedan pozitivan komentar imala su nešto bolji uspjeh nego prilikom prvog rješavanja problema.
Na kraju ispitivanja znanstvenici su djeci dali izbor između dokumenata koje mogu pročitati. Prvi set dokumenata sadržavao je strategije za rješavanje problema, dok je drugi sadržavao rješenja s prosječnim rezultatima ostalih ispitanika.
Ideja iza ovoga ponuđenog izbora je ta da će učenici koji su željni napredovanja odabrati strategije za rješavanje problema. S druge strane, ako učenika jedino zanima koliko dobro izgleda u očima drugih on će željeti usporediti svoje rezultate s drugim učenicima kako bi bio siguran da izgleda pametno te da je veoma inteligentan.
U slučaju da su djeca pohvaljena na osnovu svoje inteligencije, ona će u gotovo 90% slučajeva htjeti vidjeti kako su riješili u odnosu na svoje vršnjake, vjerojatno se potajno nadajući da su bili bolji od njih.
Djeca čiji je naporni rad pohvaljen jednostavno se ne zamaraju s drugima. Njima će u gotovo 80% slučajeva biti važnije naučiti strategije kako bi dodatno napredovali u zadanim zadacima.
Zaključak:
[su_heading size=”20″ margin=”30″]„Pohvaliti nekog za uloženi napor je bolje nego pohvaliti ga za njegove sposobnosti.“[/su_heading]
