Richard Feynman – Pismo pokojnoj supruzi

Richard Feynman – Pismo pokojnoj supruzi

Budući da je danas rođendan velikog fizičara Richard Feynmana (11. svibnja 1918. – 15. veljače 1988.) vjerujemo kako ste već imali prilike pročitati nešto o njemu. Nešto o njegovoj genijalnosti, radu za koji je dobio Nobelovu nagradu, radu na izradi atomske bombe ili njegovom doprinosu popularizaciji znanosti.

Kako ne bi ponavljali već naširoko poznate činjenice, donosimo vam nešto sasvim drugačije. Feynmanov život ‘opjevan’ je u mnogim tekstovima i knjigama, tako da ste vjerojatno upoznati s njegovim privatnim životom i njegovom prvom suprugom Arline.

Arline je oboljela od tuberkuloze, no unatoč toj spoznaji Richard ju je zaprosio i oženio. Arline je umrla u dobi od 25 godina, a po njenoj izjavi “Što te briga što drugi misle” jedna od Richardovih knjiga je dobila naslov. Iz nje je i ovaj citat:

“Čini se da sam si u psihološkom smislu nešto učinio. Gotovo mjesec dana nakon njezine smrti nisam zaplakao. A onda sam jednog dana prošao pored trgovine u Oak Ridgeu, zagledao sam se i primijetio lijepu haljinu u izlogu. Pomislio sam kako bi se svidjela Arlene, a onda me prepolovilo...”

Budući da su to bila vremena kada su muškarci ženama pisali ljubavna pisma (a ženama je bilo stalo do njih), Richard je i nakon njene smrti nastavio pisati. Ovo je njegovo pismo svojoj mrtvoj supruzi.

“Draga Arline

Obožavam te draga… Prošlo je mnogo vremena od kada sam ti zadnji put pisao – gotovo dvije godine. Znam da ćeš mi oprostiti budući da znaš kakav sam – realan i tvrdoglav – i znaš da sam mislio kako nema smisla da ti pišem. Sada znam, moja draga suprugo, da je pravo vrijeme da napravim ono što sam odgađao – ono što sam toliko puta napravio u prošlosti. Želim ti reći da te volim.

Teško mi je shvatiti što znači voljeti te nakon tvoje smrti, ali još uvijek te želim tješiti i brinuti se za tebe. Želim da me voliš i brineš se za mene, želim pričati o problemima te želim i dalje raditi male projekte s tobom. Do sada nisam mislio da je to moguće. Počeli smo učiti kako praviti odjeću, učili smo kineski i nabavili filmski projektor…

Mogu li nešto od toga činiti sada? Ne. Sam sam bez tebe i ti si bila ‘žena ideja’ i glavni pokretač naših divljih avantura. Kad si bila bolesna brinula si se jer mi nisi mogla pružiti nešto što si mislila da trebaš. Nisi se trebala brinuti.

Baš kao što sam ti i rekao, nije postojala stvarna potreba jer sam te volio na toliko mnogo načina. Sada mi je jasnije nego ikada prije – sada kad mi ne možeš dati ništa ipak te volim toliko da stojiš na putu mog voljenja nekog drugog, a ja želim da ostaneš tamo.

Kladim se da si iznenađena što nemam djevojku nakon dvije godine. Ne mogu si pomoći, draga, niti to mogu razumjeti. Upoznao sam mnoge djevojke i ne želim ostati sam, ali nakon dva ili tri susreta sve se pretvori u pepeo. Ti si jedina koja mi je ostala. Ti si ona prava.

Moja draga suprugo, obožavam te. Volim svoju ženu. Moja žena je mrtva.

Rich

P.S. Molim te oprosti što ovo nisam poslao – ali nisam znao tvoju novu adresu.“