Što nam zapravo pokazuje video empatične bebe?
Što nam zapravo pokazuje video empatične bebe? [4 minute čitanja]
„Mama će ti otpjevati pjesmu, pokaži mi kako se osjećaš, OK?“
Ovo su riječi majke 10 mjeseci stare bebe koja je osvojila srca mnogobrojne publike diljem svijeta. Do sada, više od 23 milijuna ljudi pogledalo je Youtube video sada već svjetski poznate bebe – Marie-Lynne Leroux.
Na videu, čini se, beba izrazito pokazuje emocije dok majka pjeva tužnu pjesmu ‘My Heart Can’t Tell You No’ od Rod Stewarta. Prema riječima majke, mala djevojčica reagira na njeno pjevanje od osmog mjeseca. Beba je sretna tokom sretnih pjesama, uplakana za vrijeme tužnih pjesama.
„Nitko ne može objasniti zašto,čak ni ja,“ govori majka od Marie-Lynne.
No KinderLab je upitao neke od stručnjaka što se uistinu događa u popularnom video klipu. Da li beba pokazuje empatiju ili je posrijedi nešto drugo?
„Pretpostavljam da je video doživio popularnost jer pokazuje sentimentalnost djeteta u dobi od 10 mjeseci,“ kaže Susan Jones, koja predaje psihologiju i proučava komunikaciju dojenčadi na Sveučilištu u Indiani.
„Doduše, djetetov izraz lica ponajprije pokazuje konflikt između društvenosti i straha – vjerojatno pozitivan društveni odgovor na majčino lice i strah kao reakcija na majčino glasno i duboko pjevanje, koje nije u skladu s njenim uobičajenim glasom. Bebe te dobi često negativno reagiraju na nepoznate stvari, uključujući i ljude, te poznate osobe koje izgledaju neuobičajeno (npr. nose šešir). “
Jones ističe kako posebno objašnjenje s njene strane nije moguće dok ne sazna više detalja u vezi cijele situacije, ali kaže kako ju uznemiruje video i da je poprilično siguran kako beba nije sretna, odnosno da ona nije mali romantik koji voli tužne pjesme.
Ljudi koji su pogledali video često spominju istraživanja koja govore o razvoju empatija kod dojenčadi. U lipnju, istraživanje u časopisu PLoS, pokazalo je kako desetomjesečne bebe kada gledaju interakciju između agresora i žrtve pokazuju sklonosti prema žrtvama.
Jones govori kako je teško tumačiti reakcije baba u takvim istraživanjima. U istraživanju, bebe su gledale žutu kocku koju progoni plava kugla, nakon nekog vremena kugla ‘uhvati’ kocku, te ju potom istuče. Poslije gledanja ovog scenarija, bebama se daje izbor između agresora i žrtve, te one češće odabiru žrtvu.
„Ovo ponašanje je samo osnova za autorove tvrdnje da bebe pokazuju naklonost žrtvama,“ govori Jones. „Ali društvene uloge u ovom eksperimentu nisu jedine i vjerojatno nisu najvažnije u izboru između dva objekta-onaj objekt koji odrasli vide kao žrtvu-pretrpio je zanimljivu transformaciju oblik, dok drugi objekt ostaje identičan prvotnom stanju,“ govori ona, i dodaje kako promjena oblika može objasniti povećan interes prema transformirajućem objektu.
„Ovako dolazi do problema u mnogobrojnim istraživanjima dječjega razvoja – ljudi interpretiraju ponašanje beba kao da je riječ o ponašanju odraslih,“ govori Jones.
Ostali stručnjaci koje je kontaktirao KinderLab govore kako je moguće da beba pokazuje empatiju.
„Čini se kao da je riječ o empatiji,“ govori Darcia Narvaez, psiholog sa Sveučilišta Noter Dame. „Čini se kako se majka povremeno nasmiješi djetetu i ono reagira na majčin osmjeh.“
„Prijašnja istraživanja od strane Martina Hoffmana pokazala su kako novorođenčad suosjeća s drugom novorođenčadi (bebe počnu plakati kada čuju tuđi plač), tako da je ovo jedna od prvih faza razvoja empatije. Iako do sada nikada nisam vidio ovako ekstreman primjer gdje beba mijenja emocije u skladu s majčinim izrazima lica,“ zaključuje Narvaez.
Izvor:
Kate Gammon, What Does That Cute Baby Video Actually Show?, Popular Science, 2013.
