Udišemo li molekule koje je udisao Leonardo da Vinci?

Udišemo li molekule koje je udisao Leonardo da Vinci?

Je li istina da svaki put kada udahnemo zrak ili progutamo puna usta vode, ustvari kušamo neke od atoma koje je udisao i gutao Leonadro da Vinci?

Ovo pitanje postavio je Steve Moline popularnom časopisu New Scientist. U njihovo ime oglasio se Peter Borrows čiji odgovor donosimo u prijevodu.

Mi doista udišemo dosta velik broj molekula koje su nekoć prolazile kroz Leonardova pluća, ali, na žalost i kroz pluća Adolfa Hitlera ili pluća bilo koje druge osobe koja je živjela u prošlosti. Izračun nije previše kompliciran i ide ovako:

Ukupna masa Zemljine atmosfere iznosi oko 5 x 10²¹ grama. Ako pretpostavimo da je zrak mješavina koja se sastoji od četiri molekule dušika i jedne molekule kisika, masa jedne gram-molekule iznosila bi tada oko 28.8 grama. Jedna gram-molekula bilo koje tvari sadrži oko 6 x 1023 molekula. Dakle, u Zemljinoj atmosferi nalazi se oko 1.04 x 1044 molekula.

Samo jedna gram-molekula bilo kojeg plina pri tjelesnoj tempe­raturi i atmosferskim tlakom ima volumen od oko 25.4 litara. Vo­lumen zraka koji se udiše ili ispušta u prosječnom udahu i izdahu kod čovjeka iznosi oko 1 litru. Tako možemo pretpostaviti da je Leo­nardo da Vinci, u jednom dahu ispustio oko 2.4 x 1022 molekula.

Recimo da čovjek prosječno u minuti udahne 25 puta, pa je tako tijekom svog života od 67 godina (od 1452. do 1519. godine) Leonardo izdahnuo oko 2.1 x 1031 molekula. Dakle, jednu moleku­lu na svakih 5 x 1012 molekula u atmosferu je ispustio upravo Leonardo da Vinci.

Stoga, budući da mi udišemo oko 2.4 x 1022 molekula sa svakim udahom, postoji velika mogućnost da je oko 4.9 x IO9 od tih mole­kula upravo onih koje je izdahnuo Leonardo. U stvari, na isti način možete dokazati da vjerojatno udišete oko 5 molekula koje su se našle u njegovu posljednjem izdahu na samrti.

8170

Naravno da smo pri ovom izračunu koristili neke poprilično grube pretpostavke da bismo dokazali zaključak. Pretpostavili smo da su se Leonardove molekule dobro pomiješale s ostatkom atmo­sfere (kao i prije 500 godina), i da on nije reciklirao neke od vlasti­tih molekula, i da pri kasnijoj uporabi nije došlo do njihova gubi­tka sagorijevanjem u atmosferi, nastankom spojeva koji sadrže dušik, fiksacijom (redukcija na čvrsti oblik, nap. prev.) i tako dalje. Ali još ima prostora i za značajniji gubitak molekula, a da ta činje­nica ne poremeti glavni tijek ovog izračuna.

Kako nam je poznato da broj molekula u hidrosferi iznosi 5.7 x 1046 molekula, sličan se izračun može napraviti i za vodu. On pokazuje da puna usta tekućine sadrže oko 18 x 106 molekula koje su prošle kroz Leonarda za vrijeme njegova života. Dakle, osim što udišemo njegov dah, postoji vrlo velika vjerojatnost da pokupimo i nešto njegove mokraće u svakoj čaši vode koju popijemo.

Izvor:

Peter Borrows, Why Don’t Penguins’ Feet Freeze?, New Scientist, 2013.

 

Hrvoje Krpan

Neznanje je pogonsko gorivo znanosti

You may also like...