Uzorci ‘Bigfoota’ analizirani u laboratoriju
Uzorci ‘Bigfoota’ analizirani u laboratoriju
U Sjevernoj Americi zovu ih Bigfoot ili Sasquatch. U podnožju Himalaja oni su Yetiji, a Rusima su poznati pod nazivom Almasty. Ipak, u znanstvenom laboratoriju, ova lukava i dlakava stvorenja nisu ništa više od medvjeda, konja i pasa. Zaključak je ovo prve recenzirane studije temeljene na biološkim uzorcima nedokazanog, ali izuzetno eksponiranog mističnog stvorenja.
“Malo je renomiranih znanstvenika koji su željeli otvoreno govoriti o
Bigfootu,” govori antropolog Todd Disotell sa Sveučilišta New York, koji je nije bio uključen u novu studiju, ali je obavio analize abnormalnih primata u prošlosti. “Ova studija obavila je dobar znanstveni posao poštivanja standardnih protokola.”
Navodni dokazi o postojanju Bigfoota dolaze od promatrača koji su uočili nepoznato biće koje se kreće kroz šumu i ostavlja ogromne otiske u blatu. Ipak, mnogi bliski susreti dokazane su prevare, a znanstveni dokazi za postojanje ovakvog primata su minimalni.
U 2012., znanstvenici sa Sveučilišta Oxford (Velika Britanija) i Muzeja zoologije u Lausanni (Švicarska) zamolili su javnost da pošalju uzorke abnormalnog primata. Ukupno su primili 57 uzoraka potencijalnog Bigfoota iz raznih dijelova svijeta. Uzorci su dolazili iz Washingtona, Teksasa, Oregona, Rusije i Indije, a neki od njih bili su stari 50-ak godina.
Znanstvenici, predvođeni genetičarom Bryan Sykesom sa Sveučilišta Oxford, analizirali su 37 uporabljivih uzoraka. Sedam uzoraka nije imalo dovoljno korisnog DNK za identifikaciju, dok je za ostalih 30 uzoraka utvrđeno kako se radi o poznatim vrstama. Deset uzoraka pripadalo je različitim vrstama medvjeda, četiri uzorka su bila od konja, četiri od vukova ili pasa, jedan ljudski uzorak, a ostali uzorci pripadali su kravama, rakunima, jelenima i dikobrazu.
“Imao sam vrlo dobru suradnju sa zajednicom koja se okuplja oko mogućeg postojanja Bigfoota. Oni su uglavnom veoma zadovoljni da postoji znanstveno dokazana metoda identificiranja njihovih pronalazaka,” govori Sykesom. “Vraćaju se u šume s velikim entuzijazmom u potrazi za ‘zlatnom dlakom’ koja će potvrditi njihova vjerovanja.”
Činjenica da su pronalasci objavljeni u recenziranom časopisu je ključ u prelaženju razdora između entuzijasta koji pokušavaju razumjeti Bigfoota i profesionalnih znanstvenika koji imaju pristup modernim laboratorijima.
Izvor/znanstveni rad:
Sarah C.P. Williams, ‘Bigfoot’ samples analyzed in lab, Science, 2014.
Bryan C. Sykes, Rhettman A. Mullis, Christophe Hagenmuller, Terry W. Melton Michel Sartori, Genetic analysis of hair samples attributed to yeti, bigfoot and other anomalous primates, Proceedings Of The Royal Society, 2014.
