Vaš mozak ostaje polubudan kada spavate na nepoznatom mjestu
Svi smo navikli na udobnost svog kreveta i upravo to je mjesto gdje se osjećamo najbolje. San u tuđem krevetu nerijetko nas ostavlja neispavanim iako se ne sjećamo da smo loše spavali. Naprotiv, sjećamo se kako smo odspavali toliko potrebnih sedam do devet sati. U čemu je onda problem? Znanstvenici su konačno pronašli odgovor i na to pitanje.
Teško se riješiti evolucijom stečenih navika. Spavanje u hotelu, na otvorenom, kod prijatelja ili poznanika stavlja naš mozak u stadij za preživljavanje, što znači da jedna moždana hemisfera postaje isključena, dok je druga budna.
Znanstvenici sa Sveučilišta Brown, koji su otkrili ovaj fenomen, tvrde kako nam ovakvo ponašanje omogućuje bržu reakciju kada u našoj blizini čujemo nepoznati zvuk. Svoje otkriće objavili su ovoga četvrtka u znanstvenom časopisu Current Biology.
Do sada, znanstvenici su Efekt prve noći (First-Night-Effect) detektirali kod ljudi, ali nikada nisu u potpunosti razumjeli kako djeluje. Zbog toga je znanstvenica Masako Tamaki, zajedno sa svojim kolegama, odlučila pokušati saznati odgovor na nerazriješena pitanja. Koristeći napredne neuroznanstvene tehnike, tim znanstvenika pozorno je analizirao brojne uzorke ljudskoga san.
Začudo, otkrili su asimetrične uzore u kojima je jedna hemisfera aktivna dok je druga u stadiju sna. Iako aktivna hemisfera nije bila potpuno budna, ona je pokazivala mnogo više aktivnosti od druge hemisfere. Ispostavilo se kako je kod većine ljudi lijeva hemisfera aktivnija zbog, za sada, nepoznatih razloga.
Ljudi nisu specifični po ovom pitanju, ovakve uzorke pronalazimo i kod mnogih životinja. “Znamo kako morski sisavci i neke ptice spavaju s jednom aktivnom hemisferom,” izjavila je koautorica studije Yuka Sasaki u službenoj izjavi.
Kitovi i dupini izloženi su brojnim opasnostima dok spavaju, stoga ne čudi takvo ponašanje kod tih morskih sisavaca. “Naši mozgovi imaju minijaturni sustav u odnosu na onaj koji se nalazi kod kitova i dupina,” zaključila je Sasaki.
Naoružani novim znanjima, znanstvenici se nadaju da će pronaći način kako da isključe ovaj urođeni mehanizam, prvenstveno zbog ljudi koji često putuju iz poslovnih razloga. Sasaki smatra kako je ovo moguće zbog velike plastičnosti ljudskoga mozga.
