Biljke – borba za opstanak
Biljke – borba za opstanak
U jednom trenutku, tijekom 1970-ih, ljudi su počeli razgovarati s kućnim biljkama. Vjerovali su da će biljke bolje rasti ako im se pruži verbalna njega, a time još malo C02. Bila je tu i jedna veća zabluda: da su biljke nježni, miroljubivi, tolerantni organizmi (hipijevci, očito).
No danas znamo ružnu istinu: neke su biljke hladnokrvni ubojice.
Jedan od takvih primjera je pjegavi različak. Među ekolozima postoji dogma da napasničke strane vrste uspijevaju zato što ne podliježu bolestima, napadima kukaca i drugih neprijatelja koji bi im u izvornom staništu ograničavali broj.
Različak, međutim, ima tajno oružje: njegovo korijenje luči kemikaliju koja ubija druge biljke.
To se naziva alelopatijom i teško ju je dokazati jer tlo je gusta smjesa mikroba, crva, nematoda i svih vrsta kemijskih spojeva. Kako izolirati toksin iz smjese i znati odakle potječe i kako djeluje?
Znanstvenici s Državnog sveučilišta Colorado su uspjeli razlučiti ubojitu kemikaliju različka. Uzgojili su biljku u sterilnoj tekućini te proučili spojeve koje njezino korijenje ispušta u tekućinu. Kad su jedan kemijski spoj, katehin, nanijeli na korijenje drugih biljaka, on je pokrenuo proizvodnju slobodnih radikala, od korijenja prema gore, izazvavši val pomora stanica. U biti, sasvim mala količina katehina navela je druge biljke da počine samoubojstvo.
“Ljudi misle da su biljke bezazlene. Mi želimo pokazati da biljke mogu biti opake baš kao i životinje”, kaže Jorge Vivanco, voditelj ekipe.
Biljke se također mogu služiti kemikalijama u međusobnoj “komunikaciji”. U slučaju različka poruka je jednostavna: “Mrtav si”. (Vivancova skupina to naziva “negativnom komunikacijom”. Najblaže rečeno.) No koji put poruka, koja se prenosi pripadnicima iste vrste, glasi otprilike: “Napadaju nas”.
Na primjer, kad crveni pauci napadnu bijeli plosnati grah (Phaseolus lunatus), on digne uzbunu — emitiranjem kemijskog znaka za opasnost kojim doziva grinje mesoždere koji jedu crvene pauke. Taj signal potakne i obližnji nezahvaćeni plosnati grah da učini isto.
Budući da smo mi ljudi toliko okrenuti vidnim i slušnim podražajima, a nismo skloni tome da sve njuškamo i nasumično ližemo, ne uviđamo kako je svijet oko nas prožet kemijskim upozorenjima.
Biljke ne čine takve propuste. Kad nešto dopre do njih, one poduzmu odgovarajuće korake.
Stoga biste se, sljedeći put kad prošećete vrtom, možda trebali osvrnuti za sobom.
