Easterlinov paradoks – Čini li nas bogatstvo sretinijma?

Easterlinov paradoks djelo je profesora  ekonomije na Sveučilištu Južne Kalifornije Richard Easterlin. U svom radu pod naslovom „Poboljšava li ekonomski rast ljudsko zadovoljstvo? Neki empirijski dokazi”, zaključio je da razina ekonomskog razvoja zemlje (tj. povećanje životnog standarda) i razina sreće nisu povezani.

Što je Easterlinov paradoks?

Proučavajući odnos između porasta prosječnog dohotka po osobi u Sjedinjenim Državama (između 1946. i 1970.) te razine sreće tijekom istog razdoblja profesor Easterlin je otkrio da su zemlje s višim prosječnim prihodima općenito sretnije od onih s nižim prosječnim prihodima. Međutim, to je istina samo do određene razine.

Nakon što građani dođu do određene razine bogatstva, njihova razina sreće najčešće stagnira. Porast bogatsva društva nakon određene razine ne donosi očekivano povećanje u razini sreće.  

Tijekom godina mnogi su znanstvenici pružili su dokaze koji pobijaju Easterlinov paradoks. Na primjer, u istraživačkom radu iz kolovoza 2008., Betsey Stevenson i Justin Wolfers dokazali su da su bogatije zemlje sretnije, te da su bogatiji ljudi zapravo u prosjeku sretniji. Zaključili su da ne postoji prag maksimalnog bogatstva nakon kojeg sreća ostaje konstantna ili se čak smanjuje.

Sam profesor Easterlin je 2017. napravio reviziju svoga rada pod naslovom “Je li paradoks Izgubljen?”. Otkrio je da “dugoročni trendovi u stopama rasta sreće i realnog BDP-a po glavi stanovnika nisu značajno pozitivno povezani”. On smatra da je kritika Easterlinova paradoksa pogrešna i da kritičari  „izostavljaju dostupne podatke, zanemaruju probleme usporedivosti podataka, griješe u mjerenju gospodarskog rasta ili, što je najvažnije, ne usmjeravaju se na dugoročnu stopu rasta.”