Kult ličnosti – psihološki profil diktatora
Kult ličnosti – psihološki profil diktatora
Čini se kako tijelo najmlađeg svjetskog diktatora sve više posustaje. Vrhovni vođa Sjeverne Koreje Kim Jong-un nakon tri godine diktature evidentno šepa, pretil je i pati od dijabetesa… No u kakvom stanju je njegov razum?
Je li on “izbezumljeni tiranin” kao što ga The Washington Post opisuje? Ili pak “opasan, nepredvidljiv, sklon nasilju i s iluzijom raskoši” kao što govori Kurt Campbell, bivši američki asistent za državnu sigurnost? Je li on uvijek bio kao danas ili je pozicija diktatora izmijenila njega?
Čudno ponašanje diktatora navodi nas na zaključak kako je riječ o psihološki nestabilnim individuama čija mentalna nestabilnost može pridonijeti njihovom ludilu i porivu za dominacijom i ugnjetavanjem naroda.
Psihološka analiza Adolfa Hitlera, koju je naručio Američki ured strateških usluga 1943., optužila ga je za veoma devijantno seksualno ponašanje. Ove zaključke, koje treba uzimati s dozom rezerve, podupire podatak kako je Hitler imao osam žena s kojima je bio u vezi, a od kojih su tri počinile samoubojstvo, dok su dvije bile neuspješne u tom naumu.
Hitlerov gotovo histerični nastup otkriva duboki unutarnji nemir, ali i pridonosi karizmi koja ja opčinila milione Nijemaca. Bio je to efekt koji nije prestao sve do Hitlerova samoubojstva 1945.
Iako se diktatori često ponašaju čudno, jesu li oni ujedno i psihološki monstrumi kakvima ih mediji žele pokazati? Postoje brutalni diktatori za koje psiholozi ne mogu naći nikakve vidljive znakove psihološke nestabilnosti. Sirijski Bashar al-Assad, na primjer, je naoko sretno oženjeni obiteljski čovjek. Robert Mugabe iz Zimbabvea je inteligentni i religiozni diktator koji također nema vidljivih trauma. Ipak, obojica diktatora su vodili brutalan režim u svojim domovinama.
“Isto se može tvrditi za Kim Jong-ua,” bez obzira što tvrdio The Washington Post i Kurt Campbell o njemu. Ovo su tvrdnje Kenji Fujimota, obiteljskog prijatelja koji je proveo mnogo vremena s korejskim vođom tokom njegovog odrastanja.
Kim Jong-un je bio blisko povezan sa svojim ocem – “ovaj dječak je kao ja”- neprestano je govorio Kim Jong-il. “On nije narcisoidni psihopat kakvim ga mediji žele prikazati,” govori Joao Micaelo, cimer Kim Jong-ila s kojim je prove tri godine tokom njegovog školovanja u Švicarskoj. Micaelo opisuje Kim Jong-una kao “potpuno normalnog tinejdžera”.
Dakle, veoma vjerojatno Kim Jong-un nije narcisoidne prirode niti je psihopat. Ovo je u suprotnosti s Josephom Stalinom, koji je imao kriminalnu prošlost i prije nego što je došao na vlast.
Ako psihološki poremećaji ne mogu objasniti ponašanja diktatora, postoji li nešto što diktatore čini takvima kakvi jesu? Postoji! Ključni sastojak zove se moć. Moć definiramo kao kontrolu nad stvarima koje žele drugi ljudi. Čak i maleni dijelovi moći nas mogu promijeniti emocionalno i kognitivno. To je zato što moć potiče hormon testosteron koji aktivira dopamin, neurotransmiter koji je zaslužan za naše dobre osjećaje.
Moć utječe na naše raspoloženje poput dobitka nagrade, komplimenta, sexa ili droga. Uz to, povećana doza dopamina čini nas hrabrijima, manje nervoznima, pa čak i pametnijima. No, postoji i loš strana moći.
Kao i kod drugih neurotransmitera, previše ili premalo dopamina ometa normalno funkcioniranje mozga. Nesputana moć može voditi do ozbiljnih problema u procjenama, emocionalnim funkcijama, samosvijesti i inhibiciji. Ona također može eliminirati empatiju i dehumanizirati ljude.
Dakle, iako Kim Jong-un možda u mladosti i nije bio narcisoidni psihopat, postoji mogućnost da su ga godine neograničene moći potpuno izmijenile i od njega napravile osobu kakvu danas poznajemo kroz medije.
Izvor:
Prof. Ian Robertson, Why Power Corrupts?, BBC Focus, prosinac 2014.
