Money ili Diamond
„Pratite li detaljnije bilo koje tvrdnje koje su suparnici navodno rekli u ovoj debati, iznenadit ćete se koliko ima pogrešnih citata, izvučenih iz konteksta, odabiranja najgore moguće interpretacije onog što je rečeno i besramno lažnih tumačenja“ filozofkinja Janet Radcliffe Rifhards
Na žalost, ovaj citat mogao bi se ponavljati u nedogled kad god je na rasporedu rasprava od „velikog javnog značaja“. Dihotomija svake rasprave stvara dva podijeljena tabora koja ne mogu kritički sagledati argumente suparnika.
Slučaj „Joan/John“ je jedna od velikih tragedija koja je na kraju rezultirala završetkom dvaju života. Neću ulaziti u rasprave koliko je udjel u njihovoj smrti (John je učinio samoubojstvo, brat mu se predozirao tabletama) imaju zlobni eksperimenti Dr.Moneya, niti koliko se (ili da li se?) učenja Dr.Moneya odražavaju na primjenu seksualnoga odgoja u Hrvatskoj; sve što daljnji tekst (za mene) predstavlja je najobjektivnija moguća slika slučaja, oslobođena senzacionalizma i bilo kakve naklonosti.
MONEY ILI DIAMOND? (Matt Ridley-Nature via Nurture)
Money je John Money, psiholog sa Novog Zelanda; ustao je protiv strogog vjerskog odgoja i postao glasnogovornik i misionar Seksualne revolucije pri sveučilištu John Hopkins u Baltimoreu, zastupajući u konačnici ne samo slobodu ljubavi, nego čak i odobravajući pedofiliju. Diamond je Mickey Diamond, visok, prijazan, bradat sin ukrajinskih židova imigranata u Bronx; prvo se preselio u Kansas, a onda na Honolulu, gdje proučava faktore koji determiniraju spolno ponašanje kod životinja i ljudi.
Money vjeruje da su uloge kod različitih spolova proizvod ranog iskustva, nisu instinktivne. Godine 1955. je postavio svoju teoriju na psihoseksualnoj neutralnosti osnovanoj na proučavanju 131 ljudska hermafrodita-ljudi rođenih s nedefiniranim genitalijama. Pri rođenju, kaže Money, ljudska bića su psihoseksualno neutralna. Tek nakon iskustva, pri dobi od dvije godine, razviju spolni identitet. „Spolno ponašanje i orijentacija kao ‘muška’ ili ‘ženska’ nemaju urođenu, nagonsku osnovu“, pisao je. „Izdiferenciraju se kao muško ili žensko tijekom raznih iskustava odrastanja.“ Stoga, tvrdi Money, ljudskom djetetu se doslovce može pripisati bilo koji spol; to uvjerenje su koristili liječnici da opravdaju kirurške zahvate kojima dječake, rođene s abnormalnim penisima, pretvaraju u djevojčice. Takvi su zahvati postali standardna praksa: muška djeca s neobično malim penisima su „preraspodijeljena“ u djevojčice.
Nasuprot tome, kanzaški znanstvenici su došli do zaključka da je „najveći spolni organ među ušima, a ne među nogama“ i počeli napadati ortodoksnost teorije da je spolna određenost uvjetovana okolinom. Diamond je 1965. predstavio tu temu u radu gdje se kritički osvrće na Moneya, optužujući ga da nije prezentirao niti jedan slučaj koji bi podupro njegovu teoriju o psihoseksualnoj neutralnosti, da su dokazi o hermafroditima irelevantni. Ako su im genitalije neodređene, takvi bi im mogli biti i mozgovi-i da je vjerojatnije da ljudska bića, kao i zamorci, prolaze kroz pretporođajno fiksiranje mentalnog spolnog identiteta. Naposljetku, izaziva Moneya da pokaže psihoseksualno neutralno, normalno dijete, ili jedno koje je prihvatilo promjenu
Money se nije osvrtao na kritike dok je uživao u svojoj rastućoj popularnosti. Dobio je nagradu za svoj rad (to je bio poveći iznos), i kad mu je tim počeo raditi na zahvatima promjene spola, proslavio se po novinama i na televiziji. Diamond gaje ipak pogodio u živac jer je već slijedeće godine Money preuzeo slučaj dječaka koji je ostao bez penisa prilikom nestručnog obrezivanja. Dječak je imao jednojajčanog blizanca te je prilika za demostraciju njegovog pretvaranja u ženu, dok se drugi blizanac razvija u muškarca, bila neodoljiva. Po Moneyjevom savjetu, dječak je kirurški „oblikovan“ kao žensko i roditelji su ga odgajali kao curicu bez da je saznao kakav se rodio. Money je 1972. Objavio knjigu opisavši slučaj kao uspjeh bez premca. Mediji su opjevali rad kao nedvojben dokaz da je spol određen društvom, ne biološki; utjecao je na generacije feministica u kritično vrijeme, ušao u psihološke udžbenike i utjecao na mnogobrojne liječnike koji su sada promjenu spola vidjeli kao jednostavno rješenje kompliciranom problemu.
Čini da je Money izašao kao pobjednik. Tada je 1979. televizijski tim BBC-a krenuo u istraživanje tog slučaja. Čuli su glasine da slučaj dječaka koji je postao djevojčica i nije bas takav uspjeh kakvim ga je Money prikazao. Uspjeli su probiti anonimnost slučaja i na kratko sresti djevojčicu iz priče, makar nisu u javnost dali njen identitet. Zvala se Brenda Reimer i živjela je s obitelji u Winnipegu. Tada je imala 14 godina. Zatekli su nesretnu mladu osobu muževnih kretnji i dubljeg glasa. Ekipa BBC-aje tada intervjuirala Moneya koji je bio bijesan što se zadiralo u privatnost obitelji. Diamond je nastavio pritiskati Moneya o detaljima, ali bez rezultata. Tada Money prestaje navoditi taj slučaj u svojim radovima kao referencu. Trag se ponovo ohladio. Kada je 1991. u tisku Money optužio Diamonda da je nagovorio BBC da zadiru u djevojčičinu privatnost, izazvan optužbama i Diamond pokuša ući u trag psihijatrima koji su mogli imati taj slučaj. Godine 1995. napokon upoznaje Brendu Reimer.
Brenda se sada zvala David, i bila je muškarac u sretnom braku i s posvojenom djecom. Prošao je kroz konfuzno i nesretno djetinjstvou vječnoj pobuni protiv ženskih stvari, makar nije ništa znao o tome da se rodio kao dječak. Kada je s 14 još uvijek inzistirao na tome daje dječak, roditelji su mu napokon rekli istinu o njegovoj prošlosti.Odmah je zahtijevao operaciju da mu se vrati penis i počeo živjeti kao mladić. Diamond ga je uvjerio da mu dozvoli ispričati svoj život pod pseudonimom kako bi spriječio druge ljude da dožive istu sudbinu, a 2000. godine, John Colapinto ga je uvjerio da zaboravi na anonimnost i da zajedno napišu knjigu. Money se nikad nije ispričao svijetu što ga je prevario uspjehom „pretvorbe”, a niti Davidu Reimeru. Danas se Diamond pita što bi bilo da je dječak bio homoseksualac ili transseksuaiac koji je možda i htio živjeti ženstvenim načinom ili kao žensko, ili da nije bio voljan izaći iz privatnosti i ispričati svoju priču.
Nije David Reimer usamljen slučaj. Većina se dječaka „pretvorenih“ u djevojčice izjašnjava dječacima kad postanu adolescenti. I novija istraživanja ljudi rođenih s neodređenim genitalijama otkriva da su oni koju su izbjegli kirurški nož imali manje psiholoških problema nego oni koji su u djetinjstvu podvrgnuti zahvatima. Velika se većina muškaraca koji su pretvoreni u žene vratila, po svojoj želji, živjeti kao muškarci.
Uloge po spolovima su bar donekle automatske, slijepe i nenaučene, da se koristim terminima Williama Jamesa. Hormoni u maternici potiču maskulinizaciju, ali ti hormoni dolaze iz tijela djeteta, a potiču ih nizovi događaja koji započinju ekspresijom jednog jedinog gena na Y kromosomu. (Mnogo je vrsta koje dopuštaju da okoliš odredi spol. Kod kornjača i krokodila, primjerice, spol životinje određuje temperatura inkubiranog jaja. Ali i tu su geni uključeni u proces. Temperatura pokreće ekspresiju gena koji određuju spol. Primarni uzrok je od okoline, ali je mehanizam genetski; (geni mogu biti posljedica i uzrok).
