Evolucijska prednost monogamije
Evolucijska prednost monogamije
Monogamija je daleko najzastupljeniji oblik međuljudskih odnosa čak i u društvima gdje je poligamija dopuštena. Po tome smo uistinu iznimna bića, manje od 10 posto sisavaca nalazi se u monogamnim vezama.
Znanstvenici su desetljećima pokušali shvatiti zašto su se ljudi odlučili na monogamiju. Nova istraživanja možda imaju konačan odgovor.
Sisavci ne preferiraju monogamiju. Manje od 10 posto sisavaca odlučuje se za takav oblik veze. Primati se nešto češće odlučuju za život u paru, pa tako od 15 do 29 posto primata živi sa svojim partnerom.
Ljudi zasigurno nisu savršeni kada je u pitanju suživot s partnerima. Ljudi varaju, rastaju se i u nekim kulturama imaju više partnera. Zapravo, poligamija se pojavljuje mnogim svjetskim društvima. Ipak, čak i u društvima gdje je poligamija dopuštena – ljudi se ponajviše odlučuju za suživot s jednim partnerom/partnericom. Većina naših društava je organizirana oko pretpostavke da će velik dio populacije biti sklon monogamiji i čini se kako je upravo taj način društvene organizacije donio mnoštvo koristi ljudskom rodu.
“Zbog našeg odabira imamo velike prednosti ispred mnogih vrsta,” govori antropolog Bernard Chapais sa Sveučilišta u Montrealu. Monogamni parovi formiraju osnove nečega što je jedinstveno za nas – velike, kompleksne društvene mreže u kojima živimo. Ostali primati svoje društvene mreže temelje isključivo putem majki, dok ljudi stvaraju generacijska obiteljska stabla prateći oba roditelja.
Znanstvenici su desetljećima pokušavati shvatiti zašto ljudi odabiru monogamiju. Osnovno pitanje i dalje ostaje neriješeno, ali nova istraživanja sasvim su nas približila rješenju ovu misterije.
Porijeklo monogamije
Sasvim je moguće da su naši najudaljeniji preci bili monogamni. Fosilni dokazi, govori antropolog C. Owen Lovejoy sa Sveučilišta Kent State, ukazuju da se monogamija pojavila prije Ardipithecus ramidus (vrste poznate po 4.4 milijuna godina starom ženskom kosturu koji je pronađen u Etiopiji). Prema hipotezi Owena Lovejoya prije gotovo sedam miliona godina naši preci su usvojili neke važne navike među kojima je i stvaranje monogamnih veza. Te navike dale su nam važne evolucijske prednosti nad ostalim primatima.
Prema ovoj hipotezi, poligamijski sustav je zamijenjen monogamijom nakon što su naši preci svoju energiju usmjerili na skupljanje hrane. Stalni sukobi postali su prošlost, a ženke bi priliku za parenjem davale mužjacima koji bi pronalazili više hrane. One su preferirale pouzdane partnere i stupale u seksualne odnose sa boljim pronalazačima hrane.
Strateško partnerstvo
U 2013. dva nezavisna istraživačka tima objavili su odvojene statističke studije postojeće literature kako bi odredili koja ponašanja bi mogla voditi prema stvaranju monogamije. Obje studije pokušale su naći najbolju od tri postojeće hipoteze: teritorijalno širenje ženki, izbjegavanje čedomorstva i muška roditeljska skrb.
Teritorijalno širenje ženki predlaže nastanak monogamije nakon što su ženke uspostavile veća teritorijalna područja i dobile veći pristup limitiranoj hrani. Sa dobitkom teritorija ženke su ujedno osigurale da mužjaci teže pronalaze više partnerica. Biti samo s jednom partnericom postalo je znatno jednostavnije i isplativije.
Zoolozi Dieter Lukas i Tim Clutton-Brock, oba sa Sveučilišta Cambridge, pronašli su dokaze za ovu hipotezu statistički analizirajući 2545 vrsta sisavaca. Podaci ukazuju na to da su sisavci iz izolacije postupno počeli živjeti u parovima, a da se monogamija najčešće pojavljivala kod mesojeda i primata. To znači da će te vrste biti sklonije monogamiji kada ženke zahtijevaju bogatu i rijeku prehranu do koje će lakše doći pretraživanjem velikih područja.
Druga vodeća hipoteza govori kako je monogamija nastala zbog prijetnje za potomstvo. Ako suparnički mužjak izazove ili zamjeni dominantnog mužjaka u zajednici, postoji velika mogućnost da on ubije potomke suparnika. U tom slučaju majke prestaju sa laktacijom i započinju ovulirati dajući pri tomu šansu za širenje gena suparnika. Kako bi spriječili čedomorstvo, ženka će odabrati muškog saveznika koji će braniti nju i njeno potomstvo.
Antropolog Kit Opie sa Sveučilišta u Londonu objavio je istraživanje u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences USA. U njemu, Opie je zajedno sa svojim kolegama proveo računalnu simulaciju evolucije primata koja je temeljena na 230 zasebnih vrsta. Statistička provjera vršena je pomoću Bayesianove statističke analize i utvrđeno je kako je najveću korelaciju imala upravo hipoteza o izbjegavanju čedomorstva.
Treća hipoteza govori o uključenosti mužjaka u odgoju potomaka. Kada odgajanje potomaka postane pretežak zadatak za jednu ženku, mužjak koji ostaje s obitelji postaje ogromna prednost.
Ovu hipotezu podržava studija objavljena u ožujku ove godine u časopisu Proceedings of the Royal Society B. U istraživanju su ispitane monogamne navike noćnih majmuna. Oni u prosjeku održavaju jednu vezu oko devet godina, a majmuni koji ostaju sa istim partnerom duže vrijeme imaju veći reproduktivni uspjeh.
Što nam posljednje dvije statističke studije govore o uključenosti mužjaka u odgoj potomka? Obje studije potvrdile su kako se ova hipoteza čini najmanje vjerojatna. Ipak, znanstvenici vjeruju kako ova hipoteza može objasniti zašto pojedine vrste ostaju monogamne.
Izvori/dodatno čitanje:
Reexamining Human Origins in Light of Ardipithecus ramidus.
C. Owen Lovejoy in Science, Vol. 326, pages 74, 74e1–74e8; October 2, 2009.
Monogamy, Strongly Bonded Groups, and the Evolution of Human Social Structure. Bernard Chapais in Evolutionary Anthropology, Vol. 22, No. 2,
pages 52–65; March/April 2013. The Evolution of Social Monogamy in Mammals. D. Lukas and T. H. Clutton-Brock in Science, Vol. 341, pages 526–530; August 2, 2013.
Male Infanticide Leads to Social Monogamy in Primates. Christopher Opie et al. in Proceedings of the National Academy of Sciences USA, Vol. 110, No. 33, pages 13,328–13,332; August 13, 2013
Powers of two, Blake Edgar, in Scientific American, Septembar 2014.
