Jonin kompleks
Jonin kompleks
Zašto smo svi rođeni s neograničenim potencijalom, ali vrlo malo ljudi ostvari te mogućnosti? Ovo pitanje postavio si je znameniti psiholog Abraham Maslow (1908. – 1970.) koji je široj publici zasigurno najpoznatiji po svojoj teoriji hijerarhijskih potreba.
Jedan od odgovora koje je Maslow ponudio jest takozvani “Jonin kompleks“. Biblijski Jona bio je plahi trgovac koji se pokušao oduprijeti Božjem pozivu na ostvarenje važnog zadatka. Maslovvljev kompleks odnosi se na “strah od vlastite veličine” ili izbjegavanje vlastite istinske sudbine ili poziva.
Maslow je primijetio da se onoga najboljeg u sebi plašimo kao i onoga najgoreg. Možda nam se doima previše strašnim imati životnu misiju pa umjesto toga prihvaćamo niz poslova zbog preživljavanja. Svi imamo savršene trenutke u kojima opažamo za što smo uistinu sposobni, u kojima znamo da smo iznimni. “Pa ipak“, primijetio je Maslow, “istodobno pred istim mogućnostima drhtimo u slabosti, strahopoštovanju i strahu.“
Svojim je studentima rado postavljao pitanja kao što su: “Tko od vas namjerava postati predsjednik?” ili “Tko će od vas postati poticajni moralni vođa, poput Alberta Schweitzera?” Kad bi se oni počeli meškoljiti i rumenjeti, pitao bi ih: “Ako vi nećete, tko će?”
Sve su to bili budući psiholozi, ali je Maslow upitao što je smisao učenja kako bi se postalo osrednjim psihologom. Rekao im je da je formula za duboko nezadovoljstvo u životu raditi samo ono što je potrebno da biste bili kompetentni. Tako bi zanemarili vlastite sposobnosti i mogućnosti.
Maslow se prisjetio Nietzscheove zamisli o zakonu vječnog ponavljanja, odnosno, da život koji živimo moramo vječno, neprestano proživljavati, kao u filmu Beskrajni dan. Kad bismo živjeli s tim zakonom na umu, uvijek bismo činili samo ono što je uistinu važno.
Neki ljudi izbjegavaju težnju veličini jer se plaše da će ih drugi smatrati grandioznima, a njihove želje prevelikim. No, to jednostavno može postati izgovor za izbjegavanje svakog pokušaja. Umjesto toga zauzimamo lažan stav poniznosti i zacrtavamo si niske ciljeve.
Mogućnost da postanu iznimni munjom straha pogađa mnoge nimalo iznimne ljude. Odjednom uviđaju da će privući pozornost. Jonin kompleks dijelom je strah od gubitka nadzora, od mogućnosti da doživimo potpunu preobrazbu i prestanemo biti osoba koja smo bili.
Maslow je savjetovao: uzvišene ciljeve trebali bismo uravnotežiti prizemljenošću. Većina ljudi ima previše jednoga i premalo drugoga. Promatrate li uspješne i samoostvarene ljude, opažate da posjeduju mješavinu oba elementa, odnosno, ciljaju prema nebu, ali su prizemljeni u stvarnosti.
Dodatno
Ideja ostvarenja vlastitih potencijala naširoko je rasprostranjena putem mnogobrojnih govora koji su postali svojevrsni motivacija tisućama ljudi. Meni osobno, dva najdraža takva videa dolaze od engleskog filozofa Alana Wattsa (1915.-1973.) i američkog stand-up komičara Joe Rogana (1967.).
Watts u svojem govoru opisuje razgovor sa studentima koji nemaju ideje što žele raditi nakon završetka fakulteta. On im savjetuje da se zapitaju što bi učinili kada novac ne bi bio uvjet, odnosno čime bi se bavili u takvoj situaciji.
[su_youtube_advanced url=”http://youtu.be/C_sbcSRMsOc”]
Rogan (video iz njegovog popularnog podcasta The Joe Rogan Experience) slušateljima govori da svoj život zamisle kao akcijski film. Akcijski film u kojem oni igraju glavnu ulogu i u kojem se bude nakon katastrofalnih događaja. Sve do sada u njihovom filmu-životu je bilo loše, ali najednom postaju glavni heroj koji je sposoban preokrenuti cijelu situaciju. Što bi heroj iz filma učinio da poboljša nečiji život? Pretvarajte se da ste vi taj heroj i radite ono što rade osobe kojima se divite.
[su_youtube_advanced url=”http://youtu.be/YN6N2GY-7u8″]
Izvor/dodatno čitanje:
Tom Butler-Bowdon, 50 klasika psihologije, V.B.Z., 2011.
