Stvaranje ‘mini Sunca’

“U svijetu u kojem je ključno kako doći do energije, ali bez povećane emisije CO2, fuzija daje dobar odgovor” Dr.sc.Tonči Tadić

Za razliku od nuklearnih elektrana koje se temelj na cijepanju atomskih jezgri (fisiji), termonuklearne elektrane temelje se na spajanju atomskih jezgri (fusija). Početak djelovanja termonuklearnih elektrana predviđa se za dvadesetak godina, kada bi se u uređajima za fuziju temperatura penjala do 150 milijuna stupnjeva, što je deset puta više od temperature u središtu Sunca.

Ovakav način dobivanja energije mnogo je izdašniji i sigurniji od klasičnih nuklearki, a kako ističe dr.sc. Tonči Tadić, nema ni teoretske mogućnosti katastrofe razmjera Černobila jer fuzija prestaje čim se prekine dotok goriva. Dr.sc. Tadić, koordinator Hrvatske fuzijske istraživačke jedinice (CRU) koja je nedavno postala vanjska istraživačka jedinica Britanske fuzijske asocijacije, pojašnjava pojam kontrolirane fusije:

“Fuzija nastaje spajanjem deutrija i tricija, dvaju izotopa vodika. Dobije se jezgra helija (alfa čestica) i neutron viška koji odnosi 80 posto energije. Cilj je iskoristiti tu energiju. Kad je riječ o kontroliranoj fuziji, dakle ne o eksploziji termonuklearne bombe, nego fuziji čija se energija korisno iskorištava, treba postići da se održi plin vrlo visoke temperature. Doveden u stanje plazme – odvojeni elektroni od jezgara atoma – treba ga dovoljno dugo komprimirati da se postigne fuzija. Na Zemlji se plazma, u kojoj se može pokrenuti fuzija, može održati na okupu odgovarajućim magnetskim poljem. Problem je bio postići dovoljno dugo magnetsko polje , dovoljno visoke temperature za pokretanje fuzije i sve to u spremniku od takvog materijal a koji može izdržati plin tako visoke temperature i zračenje. Kad dobijete samogoruću plazmu – kod nje jednom pokrenuta fuzija sama dalje održava tako visoku temperaturu – nepotrebno je vanjsko grijanje.” (Izvor: HAK, broj 218/219)

Realizacija ovoga projekta zamišljena je kroz kroz projekt Međunarodnog termonuklearnog eksperimentalnog reaktora (ITER), u kojem sudjeluju EU, SAD, Kina, Rusija, Indija, Japan i Koreja. Riječ je o najvećem znanstvenom eksperimentu današnjice, vrijednom 13 milijardi eura, od čega EU financira polovicu troškova.

Cijeli ITER bit će velik kao nogometno igralište. Bit će gotov 2022. Godine, a stabilnu, samogoreću plazmu dobit će 2027. Godine. Do 2035. godine biti će pokrenuta prva fuzijska elektrana DEMO. Prema strategiji Europske unije, do 2035. Godine želi se da zaista potekne struja, dakle, nije prihvatljivo beskrajno eksperimentiranje, nego konkretan proizvod. Cilj je da EU bude vodeća u svijetu po pitanju fuzije i poslije u gradnji termonuklearnih elektrana.

Grafički model ITER-a (MeđunarodnI termonuklearnI eksperimentalnI reaktor)

Izvori:

Hrvoje Dečak, Prva fuzijska elektrana 2035. godine, HAK, broj 218/219, srpanj/kolovoz 2013.

Institut Ruđer Bošković – Hrvatska sudjeluje u stvaranju ‘mini Sunca’