Istina ili mit? NASA i kemijske olovke u svemiru

Vjerojatno ste putem Interneta već upoznati s pričom oko kemijske olovke u svemiru, a ide ovako:

Nakon što su počeli slati astronaute u svemir (NASA op.a.), ubrzo su shvatili kako obične kemijske olovke neće raditi u bestežinskom stanju. Kako bi riješili ovaj problem, NASA-ini  znanstvenici  su tokom jednog desetljeća potrošili 12 milijardi dolara (ovaj broj varira, od 1,5 milijunu pa do 12 milijardi, ovisno gdje pročitate ovu priču) razvijajući  olovku koja piše u bestežinskom stanju, naopako i gotovo na svakoj površini uključujući i staklo pri ekstremnim temperaturama.

Rusi su koristili običnu grafitnu olovku…

Zgodno, zar ne?

I dok nam ova pričica može poslužiti kao životna lekcija, u njoj (na žalost?) nema istine. Svakako, zvuči zgodno za ispričati prijateljima na kavi, ali teško je zamisliti da neki od najvećih umova ne bi došli do trivijalnog ‘ruskog’ rješenja.

ŠTO SE ZAPRAVO DOGODILO?

Početkom svemirskog istraživanja obje strane su koristile grafitne olovke koje su imale određene nedostatke. Predstavljale su opasnost  za astronaute i opremu jer su lako pucale. Osim toga, grafitne olovke su zapaljive, a nakon katastrofe iz 1967. kada je izbio požar u letjelici ‘Apollo 1‘, NASA nije željela više riskirati s uporabom zapaljivih materijala.

Bilo je očigledno kako se treba osmisliti tehnologija koja će omogućiti sigurniji rad u svemiru. Ovu priliku uočila je privatna tvrtka Fisher Pen Co. koja je neovisno počela razvijati potrebnu tehnologiju. Tvrtka predvođena Paul C. Fisherom nakon ulaganja jednog milijuna dolara uspjela je razviti kemijsku olovku  AG-7 ‘Anti-Gravity’.

Fisherove olovke

Za razliku od uobičajenih olovaka, Fisherova olovka se ne oslanja na gravitaciju prilikom dotoka tinte. Umjesto uobičajene tehnike, uložak se stavlja pod pritisak s dušikom. Olovka tako može pisati naopako, u ledenim i vrućim uvjetima (od -45˚C pa sve do +200˚C), čak i ispod vode (ili neke druge tekućine).

Prema izvješću iz veljače 1968., NASA je naručila 400 komada Fisherove antigravitacijske olovke za Apollo program. Godinu dana nakon toga, Sovjetski Savez je također naručio od Fishera 100 olovaka i 1000 uložaka s tintom za svoju Soyuz svemirsku misiju.

Associated Press kasnije je obznanio kako su i NASA i Sovjetska svemirska agencija dobili 40 postotni popust zbog naručivanja većih količina. Platili su 2,39$ po olovci umjesto  tadašnje standardne cijene od 3,98$. Olovke su se ubrzo našle i na tržištu te postale svojevrstan hit među  Amerikancima.

Od kraja 60-ih godina prošloga stoljeća i američki i ruski astronauti koriste Fisherove olovke. Paul C. Fisher proizveo je čitave serije ‘svemirskih olovaka’ , a najnoviji model Shuttle Pen i danas koriste američki i ruski astronauti.

Naravno, maloprodaja postoji i dalje, te Fisherove olovke možete naručiti preko službene web stranice.

Izvori:

Scientific America – Fact or Fiction?: NASA Spent Millions to Develop a Pen that Would Write in Space, whereas the Soviet Cosmonauts Used a Pencil

Snopes – The Write Stuff

Hrvoje Krpan

Neznanje je pogonsko gorivo znanosti

You may also like...