Povratak iz smrti – sindrom hodajućeg trupla
Povratak iz smrti – sindrom hodajućeg trupla [6 minuta čitanja]
U jednom trenutku ste živi, već sljedećeg ste mrtvi. Nekoliko sati kasnije vi ponovno oživite. Tako se na najbanalniji način može opisati poremećaj nazvan – sindrom hodajućeg trupla ili Cotardov sindrom.
Farmakolozi su otkrili mehanizam koji izaziva Cotardov sindrom – misteriozno stanje pri kojemu ljudi nisu svjesni postojanja dijela ili čitavog tijela. Uz mogućnost uključivanja i isključivanja tzv. sindroma hodajućeg trupla možemo dobiti nova saznanja o stvaranju svjesnih iskustava.
Aciklovir , također poznat kao Zovirax, uobičajen je lijek koji koristimo kod herpes infekcija. Najčešće lijek nema nikakvih nuspojava, ali oko 1 posto ljudi koju lijek uzmu oralno ili intravenski iskuse neku od psihijatrijskih posljedica, uključujući Cotardov sindrom. Ovakve nuspojave posebno su učestale kod ljudi koji imaju bubrežne probleme.
Kako bi istražili potencijalnu povezanost između aciklovira i Cotardovog sindroma, Andres Hellden iz Karolinske sveučilišne bolnice u Stochkolmu i Thoma Linden sa Sahlgrenske akademije u Gothanburgu sakupili su baze podataka korištenja lijekova, kao i baze podataka prijava u razne bolnice unutra Švedske. Uspjeli su identificirati osam osoba s Cotardovim sindromom koje su prije toga koristile aciklovir.
Jedna žena s akutnim zatajenjem bubrega počela je koristiti aciklovir kako bi izliječila osip kože. „Utrčala je u bolnicu vrišteći“, kaže Hellden. Nakon jednosatne dijalize, pacijentica je doktorima rekla kako je imala jak osjećaj da je umrla. Nakon nekoliko dodatnih sati dijalize pacijentica je izjavila: „Nisam sigurna da li sam još uvijek mrtva, ali još uvijek se čudno osjećam.“ Četiri sata kasnije izjavila je: „Prilično sam sigurna kako nisam mrtva, ali lijeva ruka definitivno nije moja.“ U roku od 24 sata svi simptomi su nestali.
Izvor slike: Mental Floss
Analiza krvi daje nam moguće objašnjenje. Kad netko koristi aciklovir, lijek se razgrađuje u tijelu prije nego se odstrani putem bubrega. Jedan od produkata razgradnje, CMMG,kod zdravih osoba pronalazimo u veoma malim razinama, dok je kod osoba s Contardovim sindromom on zastupljen i u znatno većim količinam. Sedam od osam osoba koje su imale identificiran Contardov sindrom bolovale su od akutnog zatajenja bubrega. Hellden i Linden otkrili su kako smanjenje doze ili njeno uklanjanje putem dijalize zaustavlja simptome.
„Nekoliko pacijenata razvilo je visok krvni tlak“, kaže Hellden, „stoga mislimo kako CMMG uzrokuje neku vrstu sužavanja arterija u mozgu. “ On trenutno istražuje što se događa s ljudima koji iskuse druge psihijatrijske efekte izazvane aciklovirom. Ističe kako može postojati genetička povezanost između osjetljivosti na aciklovir i simptoma koje on može izazvati. Ono što je fascinantno, govori Hellden, je to što sada, makar u teoriji, imamo način kako možemo uključiti i isključiti Cotardov sindrom. „To je veoma zanimljiv model za istraživanje jer možemo saznati kako razvijamo poremećaj ili ponovnu svijest“, dodaje Hellden.
U srpnju ove godine Steven Laureys, iz sveučilišne bolnice u Liegeu u Belgiji, proveo je prvo skeniranje mozga osoba s Contardovim sindromom, no on nije bio svjestan poveznice s aciklovirom.
Bilo bi neetički ponovno kreirati Cotardov sindrom kod ljudi, govori Hellden, ali modeli kod životinja mogli bi nam dati određeni uvid o sustavu u mozgu koji izaziva osjećaj postojanja života. „To bi bilo uistinu zanimljivo“, zaključuje Hellden.
ILUZIJA POSTOJANJA
1880., francuski neurolog Jules Cotard prvi je opisao misteriozne simptome 43-godišnje žene koja je vjerovala kako nema mozak. Gospođa je zahtijevala da se njeno tijelo spali, budući da vjeruje da je već mrtva. Cotard je izjavio kako žena ima “délire des negations” – uvjerena u svoje nepostojanje.
Osim što se pojavljuje kao nuspojava određenih lijekova, Cotard je ustanovio kako poremećaju često prethodi stanje depresije i podvojenja ličnosti. U 2009., 46-ogodišnja žena s bipolarnim poremećajem bila je uvjerena kako je njen mozak nestao, te da je njeno tijelo postalo prozirno. Odbijala se prati, jer se bojala da je topljiva te bi mogla nestati kroz odvod. (Current Psychiatry Reports, doi.org/ccrvbn).
Uzrok Cotardovog sindroma ostaje misterija; nekoliko anatomskih, psiholoških i metaboličkih abnormalnosti predložene su kao rješenje. Prvo PET (Pozitronska emisijska tomografija) skeniranje osobe s Cotardovim sindromom otkrilo je da su metaboličke aktivnosti u frontalnim i parijetalnim područjima mozga toliko niske da podsjećaju na vegetativno stanje (Cortex, doi.org/mmt). Antipsihotici, stabilizatori raspoloženja i terapije elektrošokovima mogu pomoći, iako poremećaj može nestati i spontano.
Izvori/dodatno čitanje:
Helena Thomson, Back from the dead: Reversing walking corpse syndrome, New Scientist, 2013.
Nepoznat autor, Sindrom hodajućeg trupla, Nezavisne novine, 2013.
