Svijest životinja
Svijest životinja
O čemu razmišljaju životinje?
Filozof Thomas Nagel jednom se zapitao: “Kako je to biti šišmiš?” Postoji li “nešto slično tomu ‘biti šišmiš’?“ Možemo si to pokušati predočiti. Oko nas je tama. Čuje se sva sila skvičanja. Lepećemo zrakom. Svaki čas nešto lociramo pomoću jeke.
Ima li šišmiš ikakve svijesti o sebi? Što se zbiva u umu psa, krave, majmuna? Posjeduju li životinje svijest o sebi?
Jednom, dok se 1960 i neke brijao pred ogledalom, psiholog Gordon Gallup se zapitao što bi se dogodilo da životinje stavimo pred zrcalo. Smislio je takozvani test s biljegom u kojem su primati, već vični zrcalima i svojem odrazu u njima, uspavani te bezmirisnim znakom obilježeni iznad obrve i na uhu. Kad su došle k sebi, životinjama je prikazan njihov odraz u zrcalu.
Samo su čimpanze i orangutani reagirali dodirivanjem označenih mjesta, što je Gallupu bio dokaz da te dvije vrste posjeduju svijest o sebi. Ali Donald Griffin, biolog sa Sveučilišta Harvard, smatra da su i druge vrste svjesne sebe, makar i nisu prošle test s biljegom. Zašto bi, kaže Griffin, čimpanze i orangutani prošli test, a drugi veliki majmuni, kao što je gorila, ne? K tomu samo 75 posto odraslih čimpanzi prođe test. “Ispada da su neke čimpanze svjesni, a drugi ne, što zvuči pomalo smiješno”, kaže Griffin.
Neki istraživači tvrde da dupini mogu proći vrlo raznolike Gallupove testove s biljegom (nezgodno je kad ispitanik na raspolaganju ima samo peraje). Gotovo ništa na ovom području nije lišeno kontroverzije. Ulozi su veliki: u igri je pitanje u kojoj se mjeri ljudi razlikuju od drugih stvorenja. Jesmo li mi nešto posebno ili smo samo… umišljeni?
Daniel Povinelli, kognitivni znanstvenik sa Sveučilišta Louisiana, tvrdi da čak i maloj djeci, kad su stavljena na test s biljegom, nedostaje vrsta svijesti o sebi kakvu imaju starija. U jednome od Povinellijevih eksperimenata djeca su na videu gledala kako im netko tek koju minutu ranije kradom stavlja veliku naljepnicu jarkih boja navrh glave. Vidjevši film, većina trogodišnjaka nije se sjetila dohvatiti i odstraniti naljepnicu. Oni se prepoznaju (to sam ja!), ali nisu sasvim svjesni da im je naljepnica i dalje na glavi (“naljepnica je na glavi dečka na televiziji”). Ali većina četverogodišnjaka prošla je test.
Teško je reći što se točno mjeri testom s biljegom. Istraživanje o svijesti i svjesnosti o sebi prožeto je dvosmislicama. Zar je moguće da neke životinje primjerice ne prođu test samo zato što im nedostaje motoričke sposobnosti da dodirnu obilježeno mjesto?
Katkad nam znanost pruža zanimljive odgovore — ali se ne može sasvim utvrditi što ste ono pitali.
Izvor:
Joel Achenbach, Monkey See, Monkey Recognize, NG, Who knew?
