Video: Richard Dawkins o znanosti i moralu

Richard Dawkins, jedan od najpoznatijih biologa današnjice, dao je intervju hrvatskom Centru za građansku hrabrost u kojemu se dotakao i utjecaja znanosti na svijet oko nas.

Evolucijski biolog Richard Dawkins vjerojatno je jedan od najpoznatijih pisaca na temu evolucije. Ne samo da objašnjava znanost, posebice biološke mehanizme evolucije, u svojim knjigama; također je postao poznat kao uporan i uvjerljiv kritičar religioznog svjetonazora. Richard Dawkins, kojeg je časopis Prospect proglasio najvećim svjetskim misliocem, do sada je objavio 11 knjiga. Dawkins je član i Kraljevskog društva i Kraljevskog društva književnosti u Britaniji. Ravnao je katedrom Simonyi za javno razumijevanje znanosti pri Sveučilištu u Oxfordu te je dobitnik brojnih počasnih titula i nagrada, uključujući međunarodnu nagradu Cosmos u Japanu.

Zanost je jedini način da razumijemo stvarni svijet. Da razumijemo da stvarni svijet jest, da razumijemo zašto jest, kako je postao ovakvim kakav jest. Nema drugog načina nego znanost.

Razgovor koji je u ime Centra za građansku hrabrost obavio Nezir Likaj ujedno je prvi intervju koji je Dawkins dao za neku organizaciju na području bivše Jugoslavije. Čitav razgovor pogledajte u video prilogu.

Znanost može pomoći u odgovaranju na pitanja o moralu, no trebate više od znanosti da odlučite što je ispravno, a što krivo. Ljudi ponekad kažu da trebate nešto drugo nego znanost da dođete do odgovora na vrlo, vrlo duboka pitanja. Zašto smo ovdje? Što je smisao života? Smatram da ta duboka pitanja o tome – kako je sve počelo, zašto postoji nešto, a ne ništa – smatram da su i to zapravo znanstvena pitanja iako se ne bi svi teolozi s tim složili.

[su_spoiler title=”Pročitajte kompletan transkript razgovora s Richardom Dawkinsom” style=”fancy” icon=”chevron”]

Sve više nas shvaća da bog ne postoji pa ipak religija još uvijek ima moć nad nama. Smatram da zamisao o svecima i grešnicima, raju i paklu još oblikuje naše misli.” -Richard Dawkins

Možete li nam ovo pojasniti?

Smatram da je indoktrinacija u djetinjstvu vrlo snažna. Impresionirao me značajan broj ljudi koje srećem, koji nisu religiozni, koji su ateisti, pa ipak imaju taj prigovarajući, sitničav osjećaj da se ne mogu posve osloboditi svoje indoktrinacije iz djetinjstva. Možda su – sreo sam katolike koji su rekli da su ateisti, ali da se malko boje pakla, nešto u tom stilu. Tako da smatram da je to jedna od stvari koje se događaju, da postoji neka vrst učinka utiskivanja, kako to mi etolozi zovemo.

U Ujedinjenom Kraljevstvu više od pola stanovništva nije religiozno. Što se zbilo?

Da. Popis stanovništva – provodimo ga svakih 10 godina – i popis iz 2011.g. donio je smanjeni broj onih koji se izjašnjavaju kao kršćani – neću sada spominjati Židove, muslimane i druge – broj ljudi koji su se izjasnili kao kršćani pao je, čini mi se, sa 72% godine 2001. na oko 54% godine 2011. Moja zaklada u Velikoj Britaniji, RDFRS UK, provela je prilično zanimljivo istraživanje u istom tjednu u kojem se provodio popis 2011. godine. Anketirali smo samo one ljude koji su stavili kvačicu u kućicu ‘kršćanin’, koji su rekli da su kršćani, te smo ih pitali, a to je već bilo tih 54%. Pitali smo tih 54%, naravno uzorak njih, očito, u što točno vjeruju. Dakle postavili smo im nekoliko pitanja: Vjerujete li da je Isus Vaš Gospodin i spasitelj? Vjerujete li da je Isusa rodila djevica? Je li ustao iz mrtvih?, itd. Tada je broj onih koji su se uistinu pokazali kršćanima dramatično opao, čak ispod tih 54% kojima je baratao popis, što nam je pokazalo da su se ljudi i dalje smatrali kršćanima iako zapravo to nisu bili kad se pogleda bilo što u što vjeruju. Kao i u smislu onoga što znaju. Kad smo tražili da odaberu koja je prva knjiga Novog zavjeta, dali smo im opcije Matej, Apostolska djela, Postanak i Psalme, iako smo im ponudili ime Matejevo, samo 39% od tih kršćana je točno odabralo. Tako da mi se čini da broj od 50% koji navodite je zapravo sam po sebi precijenjen. Iako imamo porast muslimana koji su mnogo, mnogo revniji u svojoj religiji od kršćana. Tako da to komplicira stanje stvari.

Što se događa kada krenemo dalje i ostavimo religiju iza sebe? Što se događa kada krenemo dalje?

U psihološkom smislu?

Što nas vodi i inspirira u svijetu slobodnom od božanstava?

Vodit će nas ono što god budemo htjeli. Želio bih se nadati da neće biti previše ljudi koji će ozbiljno shvatiti vodstvo npr. Biblije, (smijeh) jer bi to bilo strašno. Dakle, smatram da smo svi mi vođeni, govorim o moralnosti, nisam siguran na što mislite, ako mislite na moralnost, tada nas već sada ne vodi biblijska moralnost, to je potpuno jasno. Ne kamenujemo ljude jer su prekšili Šabat, ili zato jer nisu poštivali svoje roditelje i slično. Tako da smo već sada otišli puno dalje od bilo kakve biblijske moralnosti. Zapravo, napredujemo stoljeće po stoljeće, u svakom slučaju. Čak desetljeće po desetljeće. Ako pogledate unatrag jedno stoljeće, dva stoljeća, otkrit ćete da svi, bili religiozni ili ne, imaju posve drugačiji moral danas, nego što bi ga imali onda, kakav su imali njihovi preci pred 100, 200 godina. Čak i najnapredniji mislioci – u primjerice 19. stoljeću, ljudi poput T.H. Huxleya, Charlesa Darwina, Abrahama Lincolna, oni su bili rasisti i seksisti prema našim današnjim standardima. No oni su bili predvodnici progresivnog, liberalnog razmišljanja u vlastito doba. Stoga, Zeitgeist ide dalje, iz desetljeća u desetljeće, iz stoljeća u stoljeće i to nema nikakve veze s religijom. Prema tome Zeitgeist ide dalje, i vaša religioznost ili nereligioznost zapravo ne igra neku veliku ulogu.

Kako ateist može naći smisao života?

To je smiješno pitanje. Mislim, (smijeh), Mi pronalazimo svoj vlastiti smisao. Ja pronalazim smisao u znanosti, pronalazim smisao u ljudskoj ljubavi, pronalazim smisao u glazbi, u poeziji, u čitanju, u prirodi, u raznim stvarima koje život čine vrijednim življenja. Kako se možemo suočiti sa smrću bez utjehe zagrobnog života? Čini mi se da zapravo vrlo malo ljudi uistinu pronalazi utjehu u mislima o zagrobnom životu. Čak i kad se smatraju religioznima. Da uistinu pronalaze utjehu u tome, ne bi toliko naricali na sprovodima, ne bi bilo toliko strave kad liječnik kaže: “Imate rak.” Povremeno naiđete na religioznu osobu koja kaže ono što bi trebala reći, nešto poput: “O, imam rak u završnoj fazi, odlično!” Veselim se odlasku u raj! Oni to ne kažu. Kad posjećujete pacijenta na samrtnoj postelji nikada ne kažete: “O, pozdravi ujaka Roberta kad ga vidiš.” To jednostavno ne činite. Ljudi ne vjeruju zapravo u to, iako tako kažu. Što se tiče zamisli da ćete pronaći utjehu u zagrobnom životu, čak i ako pretpostavljate da odlazite u raj, a ne u pakao, čega bi se mnogi ljudi trebali bojati, zapravo mislim da je o smrti zastrašujuće to što, pored samog čina umiranja, koji je prilično neugodan s obzirom da nismo psi pa ne možemo otići veterinaru da nas uspava. Ono što zastrašuje u vezi smrti jest pomisao na vječnost. Pomisao na vječno trajanje. Stoga mi se vječnost čini mnogo strašnija ako si u njoj, nego ako nisi. Rađe bih proveo vječnost pod općom narkozom. I baš će se to i dogoditi.

Je li znanost najbolji način razumijevanja svijeta oko nas? Zašto?

Zanost je jedini način da razumijemo stvarni svijet. Da razumijemo da stvarni svijet jest, da razumijemo zašto jest, kako je postao ovakvim kakav jest. Nema drugog načina nego znanost. To ne znači postojeća znanost jer će se znanost unaprijediti, a današnja znanost je mnogo bolja od znanosti otprije 400 godina. I to će se poboljšavati, učit ćemo više. No ako postoji bolji način za razumijevanje svijeta onda će ga znanost prigrliti. Znanost, očito, nije najbolji način da dođemo do odgovora na druga pitanja pitanja morala, primjerice. Znanost može pomoći u odgovaranju na pitanja o moralu, no trebate više od znanosti da odlučite što je ispravno, a što krivo. Ljudi ponekad kažu da trebate nešto drugo nego znanost da dođete do odgovora na vrlo, vrlo duboka pitanja. Zašto smo ovdje? Što je smisao života? Smatram da ta duboka pitanja o tome – kako je sve počelo, zašto postoji nešto, a ne ništa – smatram da su i to zapravo znanstvena pitanja iako se ne bi svi teolozi s tim složili.

Podržavate li hrvatske sekulariste koji su prošlog tjedna u Zagrebu prosvjedovali protiv četiri međunarodna ugovora između Hrvatske i Svete Stolice (tj. Vatikanskih ugovora) koji su faktički poništili ustavnu sekularnost Republike Hrvatske?

Snažno se opredjeljujem ZA demonstraciju. Čini mi se da se radi o tipičnom primjeru smrtnog stiska kojeg religiozni interesi, snažni religiozni interesi, imaju općenito nad ljudima, vladama i ljudima. To me zapravo podsjeća na prilično drugačiji slučaj, onaj u Njemačkoj u kojem, kako sam shvatio, već vrlo dugo postoji porez koji se prokuplja od ljudi kojima plaćaju onoj crkvi u kojoj su se slučajno krstili, često kao novorođenčad. Stoga ako ste građanin Njemačke, činjenica da su vas kao bebu krstili kao katolika ili luterana…tada ste obavezni plaćati porez katoličkoj ili luteranskoj crkvi, koji prikuplja vlast u ime crkve! Bizarno stanje stvari! Čini mi se da nije tako samo u Njemačkoj nego i u Skandinaviji. Bilo bi lijepo da se pridružite sličnim kampanjama u Njemačkoj da se to promijeni. [/su_spoiler]