5 najopasnijih pauka

5 najopasnijih pauka

Dok odrediti najotrovnijeg pauka nije nikakav problem, određivanje najopasnijeg pauka predmet je mnogobrojnih dilema. Kada određujemo najopasnijeg pauka moramo paziti na mnoštvo parametara koji mogu utjecati na našu odluku. Treba uzeti u obzir broj zabilježenih smrti ugrizom, agresivnost pauka, rasprostranjenost, naše poznavanje te vrste, količinu raspoloživog protuotrova itd.

Pet najopasnijih pauka koje vam donosimo izabrani su od strane novinara web-portala My Science Academy, a o ispravnosti ovakvog poretka najopasnijih pauka prosudite sami.

5. Pauk crvenih leđa (Latrodectus hasselti)

Ovaj opasni i endemski pauk živi u Australiji. Bliski je rođak široko poznatoj crnoj udovici koju nalazimo diljem svijeta. Ženke ovog pauka lako je prepoznati zbog crvene pruge na kraju njenog abdomena. Ženke narastu do veličine jednog centimetra, dok su mužjaci znatno manji i njihova se veličina mjeri između 3 i 4 milimetra. Ova vrsta jedna je od rijetkih koje imaju sklonost kanibalizmu tokom parenja.

Pauk crvenih leđa jedan je od najopasnijih vrsta pauka u Australiji. Njegov neurotoksični otrov može ozbiljno naštetiti ljudima. Ozbiljni bolovi nakon ugriza često traju dulje od 24 sata. Protuotrov je komercijalno dostupan i nakon njegovog predstavljanja 1956. nije zabilježena niti jedna smrt zbog ugriza ovog pauka.

Tokom povijesti zabilježeno je tek 14 smrti zbog ugriza ovog pauka. Stotine, ponekad i tisuće, ljudi postanu žrtve ugriza tokom jedne godine, a samo 20% žrtava primi medicinsku pomoć. Djeca i imaju znatno veći rizik od smrti ugrizom, dok su ženke ovog pauka su odgovorne gotovo za sve ugrize ovog pauka.

Većina ugriza dogodi se između prosinca i travnja, navečer ili poslijepodne. Budući da se ženke ovog pauka kreću sporo, te rijetko napuštaju mrežu, ugrizi se najčešće događaju nakon što osoba stavi ruku preblizu mreže. Do ugriza također može doći ukoliko se pauk krije u odjeći ili obući.

4. Sydneyski dimnjak-web pauk (Atrax robustus)

Pronalazimo ga u okrugu od 100 kilometara oko Sydneya u Australiji. Ovaj otrovni pauk sposoban je nanijeti ozbiljne ozljede ili čak smrt ukoliko ne uzmemo protuotrov na vrijeme.

Otrov dimnjak-web pauka sadrži toksin antraks koji je izrazito štetan ljudima i ostalim primatima. Unatoč tomu, taj otrov ne utječe na živčani sustav ostalih sisavaca. Često napada više puta, a otrov ženki manje je toksičan od otrova mužjaka.

Ukoliko dođe do ugriza, potreban protuotrov se mora uzeti u roku od jednog sata. Ugrožene skupine, kao što su djeca, moraju uzeti protuotrov u roku manjem od pola sata.

Otkako je protuotrov postao raspoloživ 1981., nije bilo zabilježenih smrti zbog ugriza ovog pauka. U rujnu 2012. prijavljena je nestašica protuotrova i civili su zamoljeni da probaju uhvatiti opasne paukove kako bi znanstvenici iz njih muzli otrov. Jedna doza protuotrova zahtjeva hvatanje 70 pauka.

Ukoliko se nađu u opasnosti, tunel-web pauci pokazuju agresivno ponašanje kako bi upozorili potencijalnu žrtvu da su spremni za napad u slučaju daljnje provokacije potencijalne žrtve.

3. Brazilski lutajući pauk (Phoneutria fera)

Brazilski lutajući pauk (naoružani pauk ili banana pauk) je vrsta obrambenog i otrovnog pauka kojeg možemo naći u tropskim predjelima Južne i Centralne Amerike.

Pojavio se u Guinnessovoj knjizi rekorda 2010. kao najotrovniji pauk. Ipak, postoje vrste koje su daleko sklonije napadima, a i Guinnessova knjiga rekorda govori kako, zbog svoje brojnosti, više smrti uzrokuje crna udovica.

Lutajući pauk dobio je ovaj naziv jer on noću luta kroz džunglu, umjesto da kao većina pauka pravi i održava mrežu. Tokom dana oni se kriju u nastambama termita, ispod srušenog drveća ili kamenja i u svežnjima banana.

Naširoko su poznati kao najotrovnija vrsta pauka. U smrtonosnim koncentracija, otrov uzrokuje gubitak kontrole nad mišićima i probleme s disanje koji rezultiraju paralizom i mogućim gušenjem. Uz to, otrov uzrokuje intenzivnu bol, a može izazvati erekciju koja traje satima i nakon koje najčešće slijedi doživotna impotencija.

Njegova sklonost lutanju je ono što ga čini izrazito opasnim. U gusto naseljenim područjima ovaj pauk traži zaklon u mračnim predjelima. Nerijetko za zaklon izabere područja unutar kuće, odjeću, aute, obuću, kutije; te time povećava rizik susreta s ljudima.

Njegov drugi naziv ‘banana pauk‘ dolazi iz njegove tendencije da se skrije u svežnjima banana. Postoje slučajevi u kojima je lutajući pauk putovao zajedno s bananama te se u konačnici pojavio na policama supermarketima.

2. Smeđi pauk samotnjak (Loxosceles reclusa)

Smeđi pauk samotnjak veličinom se kreće između 6-20 mm. Kao što im ime govori – tipično su smeđe broje, imaju šest očiju (uobičajeno pauk ima osam), a nalazimo ih u južnim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država.

Rijetko kad su agresivni i njihovi ugriz nisu učestali. U 2001. više od 2000 smeđih pauka samotnjaka uklonjeno je iz opustošenog doma u Kansasu. Unatoč tomu, četvero stanara koji su godinama živjeli u neposrednoj blizini nisu imali nikakvih problema niti susreta s njima.

Napadaju jedino kada su pritisnuti uz kožu. Takve situacije mogu se dogoditi ukoliko osoba npr. oblači rukavice ili se pokušava brisati ručnikom na kojem je pauk. Mnoge žrtve rekle su da je do ugriza došlo nakon što su obukli odjeću koju nisu dugo nosili ili su je ostavili na podu nekoliko dana. Ipak, kljove ovih pauka su male i ne mogu prodrijeti kroz većinu tkanina.

Uobičajeno žrtve ugriz ne osjete odmah, iako on može biti potencijalno jako opasan. Otrov se proširi tijelom u roku od nekoliko minuta, osoba koja je pretrpjela ugriz najčešće osjeća mučninu, dolazi do povraćanja, temperature i bolova u mišićima. Rjeđe, takvi ugrizi izazivaju hemolizu (raspadanje crvenih krvnih stanica), trombocitopeniju (smanjen broj trombocita u krvi), proširene intravaskularne koagulacije, oštećenje organa, pa čak i smrt.

Ponekad ugriz uništava meko tkivo i ostavlja duboke ožiljke kojima su potrebni mjeseci da bi zarasli. Ugriz smeđeg pauka samotnjaka postaje bolan nakon 2-8 sati. Bol i efekti pogoršavaju se 12 do 36 sati nakon ugriza, a nekroza (odumiranje stanica u živim tkivima uzrokovan vanjskim neprirodnim uzrocima) nastupa tokom nekoliko sljedećih dana.

1. Crna udovica (Latrodectus mactans)

Crna udovica, Latrodectus mactans, je izuzetno otrovna vrsta pauka. Ovi pauci su dobro poznati po karakterističnim crno-crvenim bojama ženki i po činjenici da će ženka često pojesti svog partnera nakon parenja (od tud i naziv crna udovica). Možemo ih naći u Sjevernoj Americi, a ugriz može biti koban za čovjeka.

Iako nisu osobito veliki, otrov crnih udovica je izrazito snažan. Mužjaci, koji su znatno manji, imaju mnogo manje otrova od ženki. Tokom razdoblja između 1950. i 1959. u Sjedinjenim Američkim Državama prijavljene su 63 smrti od ugriza crne udovice.

S druge strane, rasprostranjenost ovih pauka je veoma velika. Kao rezultat toga, velik broj ljudi diljem svijeta je u opasnosti od ugriza i to je glavni razlog velikog broja smrti uzrokovanih ugrizom ovog pauka.

Prije razvitka protuotrova 5% ugriza rezultiralo je smrću ,a sam ugriz izaziva oteklinu veličine 15 centimetara.