Zaslađivači povezani s netolerancijom glukoze
Zaslađivači povezani s netolerancijom glukoze
Umjetni zaslađivači mogu izazvati netoleranciju prema glukozi kod miševa, a možda i kod ljudi. Zaključci su ovo nove serije eksperimenata objavljene u znanstvenom časopisu Nature. Iako su umjetni zaslađivači odobreni od većine regulatornih agencija, možda je vrijeme da propitamo uvriježena pravila.
“Najšokantniji je to da koristimo zaslađivače u prevenciji dijabetesa, a možda su upravo oni ti koji pridonose razvoju bolesti koju pokušavaju spriječiti,” govori Eran Elinav s Weizmann instituta iz Rehovota u Izraelu, koja je zajedno s kolegom Etanom Segalom radila na novom istraživanju.
Predstavnici industrije uvjereni su u suprotno. “Desetljeća kliničkih istraživanja pokazuju nam kako niskokalorični zaslađivači pomažu kod kontrole težine. One nam također pomažu u tretiranju dijabetesa,” ističe Gavin Partington iz Britanske udruge bezalkoholnih pića.
Zaslađivači koji nemaju kalorijsku vrijednost su sintetička alternativa šećeru i mogu biti do 20 000 puta slađi od njega. Oni nemaju kalorijsku vrijednost zbog toga što ih ne možemo probaviti. Pronalazimo ih u mnogim gaziranim pićima, žitaricama i desertima koji ne sadrže šećer, a često su dio preporučene prehrane osoba oboljelih od dijabetesa tipa 2.
Desetljećima, zaslađivači su bili dijelom intenzivnog nadzora budući da su neke studije pokazale kako oni mogu biti loši za naše zdravlje. Unatoč tomu, Američka agencija za hranu i lijekove govori kako su trenutno, “svi odobreni zaslađivači detaljno istraženi i imaju razumnu vjerojatnost da neće naštetiti osobi koja ih koristi“.
Ipak, Segal i Elinav su zabrinuti jer neke studije pokazuju povezanost između korištenja zaslađivača i porasta broja kilograma te dijabetesa. Kako bi ispitali povezanost, njihov tim je proveo niz eksperimenata.
Započeli su dodavanjem jednog od tri najčešće korištena zaslađivača – sukraloza, saharin ili aspartam – u vodu koju je pio zdravi miš. Doza zaslađivača bila je ekvivalentna maksimalnoj dozi koju smiju konzumirati ljudi. Miševi koji su pili zaslađivače – koji su bili sastavljeni od 5% aktivne tvari i glukoze – uspoređivani su s miševima koji su pili čistu vodu ili vodu u koju je dodana samo glukoza.
Nakon 11 tjedana, znanstvenici su testirali toleranciju na glukozu kod svih glodavaca dajući im piće koje je sadržavalo visoku razinu glukoze. Nakon uzimanja uzoraka krvi, pod normalnim uvjetima, bio je vidljiv nagli rast u razini glukoze koji je smanjen nakon što je tijelo izlučilo inzulin. Inzulin potiče stanice da koriste više glukoze za stvaranje energije ili da ju pretvore u masti. Netolerancija na glukozu pojavljuje se kada ovaj proces postane neodgovarajući.
Razine glukoze u krvi kod miševa koji su konzumirali zaslađivače bila je viša nego kod ostalih kontrolnih grupa. Uz to, tim miševima trebalo je više vremena da se razina vrati na normalnu. “Pokazali su značajnu netoleranciju glukoze,” govori Segal.
Segal ističe kako većina umjetnih zaslađivača prolazi kroz naš gastrointestinalni trakt bez da se razgradi. To znači da ulaskom u crijeva dolazi do direktnog dodira sa crijevnim bakterijama.
Daljnja istraživanja samo su potvrdila prvotne zaključke.
Što se zapravo događa? Kada je tim istraživača analizirao crijevne bakterije prije i nakon eksperimenta, uvidjeli su porast različitih tipova bakterija kod miševa koji su konzumirali zaslađivače. Segal govori kako su te bakterije u prijašnjim istraživanjima povezne s pretilosti kod ljudi.
Utjecaj na ljude
Mogu li se dobiveni rezultati primijeniti kod ljudi? Da bi ovo saznali, istraživači su pregledali podatke 381 osobe. Otkrili su povezanost između netolerancije glukoze i korištenja zaslađivača. Da bi ovo objasnili pitali su sedam zdravih ljudi, koji inače ne koriste zaslađivače, da unose maksimalnu dopuštenu količinu saharina.
Do petog dana, četiri od sedam osoba je imalo značajno manju toleranciju na glukozu, dok kod ostale tri osobe nije bilo promjena. Daljnje ispitivanje je pokazalo kako osobe koje reagiraju na zaslađivače imaju drugačije crijevne bakterije od onih kod kojih nije zabilježena reakcija.
Nakon provedenih istraživanja znanstvenici su uzeli uzorak stolice od dvije osobe koje su reagirale na zaslađivače i dvije koje nisu te ih transplantirali u sterilne miševe. Miševi koji su primili crijevne bakterije od osoba koje su reagirale na zaslađivače su postali netolerantni na glukozu, dok kod drugih miševa nije došlo do promjene.
Segal govori kako se porast konzumacije zaslađivača – zajedno s drugim važnim promjenama u ljudskoj prehrani – poklapa s dramatičnom porasti pretilosti i dijabetesa širom svijeta. On vjeruje i da zaslađivači direktno pridonose epidemijama koje pokušavaju spriječiti.
Detaljni odgovori na ovo istraživanje od strane Američka agencija za hranu i lijekove i Europske agencija za sigurnost hrane se tek očekuju.
Izvor/dodatno čitanje:
Jotham Suez, Tal Korem, David Zeevi, Gili Zilberman-Schapira, Christoph A. Thaiss, Ori Maza, David Israeli, Niv Zmora, Shlomit Gilad, Adina Weinberger, Yael Kuperman, Alon Harmelin, Ilana Kolodkin-Gal, Hagit Shapiro, Zamir Halpern, Eran Segal, Eran Elinav, Artificial sweeteners induce glucose intolerance by altering the gut microbiota, Nature, 2014.
Helen Thomson, Sweeteners linked to glucose intolerance, New Scientist, 2014.
