Mračna strana obitelji
Mračna strana obitelji [6 minuta čitanja]
Često o obiteljima razmišljamo kao o skladnim društvenim zajednicama koje uključuju dobrovoljni prijenos resursa, zaštitu, informacije i status. Uistinu, čak je u evolucijskoj biologiji “klasično” viđenje obitelji bilo da je ona skladna jedinica pojedinaca koji surađuju, koju je odabir dizajnirao kako bi maksimalno povećao broj potomaka koji će preživjeti (Parker, Royle i Hartley, 2002). Ipak, dobro razvijene evolucijske teorije u posljednja tri desetljeća srušile su ovo skladno gledište i uputile na tamniju stranu obiteljskog života: prožimajuće konflikte oko resursa, možda najhitnije oko roditeljskih resursa.
Postoje tri temeljna izvora konflikata unutar obitelji. Prvi je konflikt između braće i sestara. Unutar iste obitelji, braća i sestre se međusobno natječu za pristup roditeljskim resursima. Kod nekih vrsta ptica braća i sestre guraju se i natječu za najbolji položaj za dobivanje hrane od roditelja koji se vraćaju u gnijezdo. Braća i sestre pojačavaju svoje razine moljenja u pokušajima da osiguraju veći dio resursa nego im s pravom pripada. Ponkad će ptica izvršiti “bratoubojstvo” tako da brata ili sestru izgura iz gnijezda. Prikaz knjige o prirodoslovnoj povijesti obitelji pruža prikladan sažetak:
“Usprkos povremenim razdobljima sklada, obitelji su oblikovane konfliktima. Kod ptica roditelji namjerno izazivaju mnogo sukoba unutar obitelji. Oni provjeravaju kvalitetu svojih potomaka režirajući sukobe među njima, kompenziraju nesigurnost buduće opskrbe hranom optimistično proizvodeći više mladunaca nego što očekuju da će podići te stvaraju osiguranje od reproduktivnog neuspjeha proizvodnjom viška potomaka. Kao rezultat ovih roditeljskih odluka, obiteljski je život ispunjen često krvavim i fatalnim borbama između potomaka” (Buckley, 2005, str. 295).
Kod raznih se vrsta sisavaca braća i sestre ponekad natječu povećanjem svoje razine dojenja, ispraznivši majčine dojke na štetu drugih mladih u leglu. Sve su ovo oblici “natjecanja u gužvi” i nema razloga za pretpostavku da sličnih pojava nema u ljudskim obiteljima.
Ekstremni oblici sukoba među braćom, poput bratoubojstva, rijetki su kod ljudi, no događaju se, a iz okolnosti u kojima se događaju može se mnogo zaključiti. Braća, znatno češće nego sestre, ponekad postanu seksualni suparnici. Statistički, većinu ubojstava braće i sestara čine ubojstva koja brat počini nad bratom. Uzroci su gotovo uvijek sukobi oko žena ili sukobi oko resursa potrebnih za privlačenje žena (Buss, 2005.). Glavne iznimke ubojstava između braće su “ubojstva zbog povrede časti” koja su uobičajena u nekim kulturama, kada brat ubije sestru koja je osramotila obitelj svojim seksualnim ponašanjem ili odlukom o izboru partnera. Iako se ubojstvo sestre (ili kćeri) čini suprotnim interesima ubojice glede postizanja ukupnog reproduktivnog uspjeha, moguće je zamisliti kako bi u ovim kulturama obitelji koje ne bi ponovo uspostavile “obiteljsku čast” nakon što su osramoćene. pretrpjele tako visok stupanj narušavanja ugleda i društvenog odbacivanja da bi to ugrozilo buduće reproduktivne prilike svih članova proširene grupe srodnika.
Drugi oblik konflikta je konflikt između roditelja i potomstva. Optimalna raspodjela resursa s roditeljskog stajališta bi, na primjer, mogla biti da svakom od potomaka daju isti udio resursa, iako bi drugi činitelji, poput potrebe i sposobnosti za iskorištavanje resursa očigledno izazvali odstupanja od ravnomjerne raspodjele. Međutim, s djetetova stajališta optimalna raspodjela resursa obično uključuje uzimanje više resursa za sebe, nauštrb brata i sestre ili roditelja.
Može se očekivati da će odabir kod djece pogodovati adaptacijama za manipulaciju roditeljima kako bi se osigurao veći udio resursa te kontraadaptacijama kod roditelja da ne udovolje isključivo željama jednog djeteta.
Treći temeljni oblik obiteljskog konflikta, uključuje konflikte između majke i oca oko raspodjele resursa, ili konflikt među roditeljima. Konflikt između majki i očeva usredotočen je na to koliko će roditeljskoga ulaganja svaki od njih dati potomcima u obitelji. Na primjer, ponekad je za jednog roditelja korisno da uskrati vlastite resurse radi drugih putova reprodukcije. Svaki od roditelja mogao bi preusmjeriti resurse na vlastitu rodbinu ili profitirati ako drugi roditelj pruži više resursa izravno njihovim potomcima. Nadalje, bilo koji roditelj mogao bi upotrijebiti resurse za dodatna parenja i posljedično djecu izvan obitelji, koja su genetski nepovezana s drugim roditeljem, što dovodi do konflikta među roditeljima. Bilo bi iznenađujuće da kod ljudi nisu evoluirale adaptacije dizajnirane za razrješavanje ovih oblika konflikta, poput osjetljivosti na preusmjeravanje resursa drugog partnera ili psihološku manipulaciju poput izazivanja osjećaja krivnje, dizajnirane za izvlačenje dodatnih resursa od drugog roditelja.
Često odrastamo vjerujući da bi obitelji trebale biti skladna svetišta u kojima međusobno dijeljenje svakome donosi najveću moguću korist. Posljedica toga je da, kada doživimo previranja, neslaganje i sukobe sa svojim roditeljima, braćom i sestrama ili djecom, osjećamo da je nešto jako pošlo po zlu. Čitave profesije, poput određenih oblika psihološkog savjetovanja, osmišljene su za bavljenje psihološkim problemima koji proizlaze iz obiteljskih sukoba.
Evolucijsko gledište upućuje na to da će tri osnovna izvora konflikta – između braće i sestara, između roditelja i potomstva te između majki i očeva – vjerojatno biti prožimajuća. To možda : neće pomoći kćeri koja se bori s majkom, roditeljima koji se ne slažu o tome kako rasporediti resurse ili bratu i sestri koji se ne podnose, no razumijevanje evolucijske logike konfliktan obitelji moglo bi pomoći ljudima da stvari stave u određenu perspektivu, kada shvate da u tim iskustvima nisu usamljeni. (Buss, 2005.)
