Utjecaj video igara na mozak

Utjecaj video igara na mozak [8 minuta čitanja]

Čini se kako se rasprava o utjecaja nasilja unutar video igara uvijek rasplamsa prilikom izlaska uspješnih naslova. Grand Theft Auto 5 zasigurno nije iznimka ovom pravilu. Zadivljujuće uspješna igra upravo obara sve rekorde prodaje, recenzije su izvrsne, a nasilje nikada nije izgledalo realnije. No, kako to sve utječe na naš mozak? Dok znanstvenici ne ispitaju utjecaj novog Grand Theft Auta, možemo se pozabaviti s istraživanjima prijašnjih uspješnih naslova.

Istraživanja utjecaja video igara nisu novost, traju već jedno desetljeće i sa sigurnošću možemo istaknuti neke univerzalne zaključke. Ukoliko ste gamer, ne samo da ćete vaše prijatelje koji ne igraju igre lako dobiti u virtualnom okršaju, nego vaše svakodnevno igranje također poboljšava i vašu osjetljivost na detalje, dovodi vas do bržeg reagiranja i donošenja odluka te boljeg prostornog rasuđivanja. Ujedno,  vrlo je vjerojatno da ovaj tekst nećete pročitati do kraja, jer vaš fokus se ne može održati dugo bez vizualnih podražaja, ali o tomu drugom prilikom.

Ne tako davno, uvriježene predrasude poučavale su nas kako je igranje video igara u najboljem slučaju samo bespotrebno traćenje vremena. Ipak, više od 90% djece igra igre, a ni stariji nisu ništa bolji. Zapravo, prosječna dob gamera je 33 godine.

Gledajući samo na pozitivne aspekte igranja pojedini autori, kao što je Jane McGonigal (autorica bestselera  Reality Is Broken iz 2011.), idu toliko daleko da tvrde kako igre budućnosti mogu promijeniti svijet. Najučestaliji zaključci studija govore nam kako video igre imaju moć koju posjeduju malobrojne druge aktivnosti. To znači da vježbom možete napredovati u glazbi ukoliko ste npr. violinist, ali te vještine vam neće pomoći u mnogim drugim situacija. Za razliku od violinista, gameri svoje sposobnosti mogu primijeniti u širem spektru područja. Neurološki rečeno, akcijske igre poboljšavaju povezanost između različitih dijelova mozga.

Dosadašnja istraživanja pokazuju kako roditeljima najomraženiji žanr,First personal shooters (FPS iliti pucačine iz prvoga lica), ima najsnažniji neurološki efekt. Ostaje na nama hoćemo li ga iskoristiti na pozitivan ili negativan način.

POZITIVNE STRANE IGRANJA

C. Shawn Green i Daphne Bavelier sa Sveučilišta u Genevi proveli su istraživanja o utjecaju video igra na naše funkcije.  Oni su dali da devet osoba, koji inače ne igraju igre, igraju Medal of Honor (FPS ratnu igru). Sudionici istraživanja morali su igrati igru sat vremena dnevno, dok je druga grupa neigrača isto vremensko razdoblje igrala Tetris. Prije i poslije igranja, obje su grupe rješavale tri vizualna testa. Oni koji su igrali Medal of Honor napredovali su u rješavanju testova, dok druga grupa nije pokazala znakove napretka. Istraživači još uvijek nisu mogli sa sigurnošću utvrditi što je uzrokovalo napredak, ali pretpostavljali su kako višestruki zadatci iz grafički zahtjevne igre mogu biti ključni za napredak u rješavanju testova.

Naravno, Bavelier nije stala samo na ovim testovima. Sljedeće što je željela testirati  bila je sposobnost uočavanja detalja u različitim vizualnim okruženjima. I u ovim testovima su se gameri pokazali superiorni naspram osoba koje ne igraju igre.

Uočavajući sve više prednosti igranja igara, Bavelier je nastavila sa istraživanjem. Sljedeće što je uočila bila je veća osjetljivost gamera na kontrast i bolje raspoznavanja nijansi sive boje. Ovo posljednje posebno je korisno kod vožnje auta u maglovitim uvjetima.

Igranje igara možda može čak i ublažiti određene vidne poremećaje. Ambliopija ili slabovidnost u jednom oku ometa neuronske krugove u vidnom korteksu tokom razvoja, ostavljajući pri tomu jedno oko nerazvijeno. Kod djece,  doktori prekriju dominantno oko kako bi ojačali slabije, ali ista metoda ne daje rezultate kod odraslih.

U 2011. Roger Li i Dennis Levi sa Sveučilišta u Californiji objavili su pilot istraživanje u kojemu su dali desetorici slabovidnih odraslih osoba da igraju Medal of Honor  40 sati s jednim prekrivenim okom. Testiranjem prije i poslije igranja, pacijenti koji su igrali s jednim prekrivenim okom pokazali su napredak u oštrini vida za 30%,što je pet puta bolji rezultata od onoga kojega bi očekivali kod uobičajenog prekrivanja oka kod djece.

Čini se kako učestalije igranje dovodi i do boljeg učenja znanstvenih materijala. Do tih zaključaka došao je psiholog Christopher A. Sanchez, dok su njegovi već spomenuti kolege Green i Bavelie istraživanjem došli do zaključaka da gameri koji preferiraju akcijske igre bolje donose brze odluke.

NEGATIVNE STRANE IGRANJA

Unatoč mnogobrojnim pozitivnim posljedicama igranja, pretjerivanje se ipak skupo plaća. Ovakva ovisnost još uvijek nije službeno prepoznata kao poremećaj, ali istraživanja psihologa Douglas A. Gentilea otkrila su nam da je 5-11% djece širom svijeta ovisno o igranju video igara. Za usporedbu, procjenjuje se kako na svijetu postoji 4-6% ovisnika o kockanju.

Čak i ako igranje nasilnih igara može biti korisno, ljudi moraju biti svjesni opasnosti pretjeranog igranja. Nasilne igre dovode do kratkotrajnog porasta agresije u djece.

„Nakon prestanka igranja, agresija nestaje nakon pola sata“ – ističe Gentile.

Gentile također ističe kako dobar odgoj i dobre društvene vještine umanjuju ove efekte. Ako gledamo na slučajeve nasilja prouzrokovane igranjem video igara, oni su zaista minimalni, te ne možemo tvrditi da igranje nasilnih video igara u bilo kojoj mjeri dovodi do kriminalnih radnji.

IGRA BUDUĆNOSTI

U idealnom svijetu, istražitelji bi mogli prepoznati sve dobre stvari igara, te udruženi s programerima stvoriti nenasilne video igre koje pomažu u razvoju moždanih funkcija. Prema dosadašnjim saznanjima, takva igra zasigurno bi bila iz prvog lica u kojoj bi dobili višestruke ciljeve koji zahtijevaju donošenje brzih odluka.

Belavier je opisala scenarij jedne takve igre koji bi uključivao gore navedene parametre. Prema njenim riječima, igra bi se odvijala na našem planetu, a životinje u njoj bi oboljele od smrtonosne bolesti. Vi ste veterinar koji mora pronaći zaražene životinje i dati im spasonosni lijek. Kao dodatni izazov, bolest je smrtonosna i za ljude, tako da ne smijete dopustiti da vas životinje dodirnu.

Igra bi imala istu dinamiku poput akcijskih igara, samo što biste pokušali spasiti, a ne uništiti nečiji život.

Izvori/dodatna čitanja:

C. Shawn Green i Daphne Bavelier –  Action Video Game Modifies Visual Selective Attention, Nature, 2003.

Ian Spence i Jing Feng – Video Games and Spatial Cognition,  Review of General Psychology, 2010.

Daphne Bavelier, C. Shawn Green i  Matthew W. G. Dye – Children, Wired: For Better and for Worse,  Neuron, 2010.

C. Shawn Green, Alexandre Pouget i Daphne Bavelier –  Improved Probabilistic Inference as a General Learning Mechanism with Action Video Games, Current Biology, 2010.

Douglas A. Gentile, The Multiple Dimensions of Video Game Effects, Child Development Perspectives,  2011.

Lydia Denworth – Brain-changing games, Scientific American Mind, 2012.