Majstori mimikrije

by Hrvoje Krpan · Published 3 prosinca, 2013 · Updated 8 prosinca, 2013

Majstori mimikrije

Životinjska mimikrija dolazi nam u mnogo oblika – uključujući kemijsku i akustičnu varijantu – te nam nudi jedinstven uvid u evoluciju.

Vjerojatno ste upoznat s vizualnim mimikrijama pojedinih životinja, o njima smo već pisali u članku ‘Pet najboljih mimikrija u prirodi‘, no znate li što o novim vrstama mimikrije? Jeste li upoznati s kemijskim, akustičnim ili mimikrijama ponašanja? Upoznajmo zajedno neke od najfascinantnijih primjera životinjskoga svijeta.

VELII PLAVI LEPTIR

U početku, mimikriju smo smatrali isključivo vizualnom pojavom, ali čine se kako je ona mnogo više od toga. Na primjer, kemijska komunikacija često je važnija od raznih vizualnih varijanti. Veliki plavi leptir (Maculinea arion) ogledni je primjer ove tvrdnje. Pronađen u sjevernoj Europi i Aziji, ovaj leptir doživio je značajno opadanje brojnosti populacije tokom dvadesetog stoljeća. Unatoč naporima britanskih znanstvenika došlo je do izumiranja vrste na području Velike Britanije 1979. Zanimljivo, upravo te godine Jeremy Thomas sa Sveučilišta Oxford shvatio je razlog neuspjeha znanstvenika da očuvaju vrstu. On je shvatio kako preživljavanje leptira ovisi o preživljavanju vrste mrava koju leptir oponaša.

U Velikoj Britaniji, velike plave gusjenice svoj život započinju jedenjem biljke majčina dušica (Thymus serpyllum). Nakon nekog vremena gusjenice odbace majčinu dušicu na zemlju i započinju svoju lukavo smišljenu kampanju. Gusjenica ispušta kemijske signale kako bi privukla lokalne mrave i navela ih da ju tretiraju kao dio zajednice. Mravi potom nose gusjenicu u svoj mravinjak gdje se ona nastavlja hraniti ličinkama mrava sljedećih 10 mjeseci, nakon čega dolazi do transformacije u kojoj se gusjenice pretvara u leptira te napušta mravinjak.

Zahvaljujući Thomasovom opažanju, znanstvenici su uspjeli ponovno uvesti velike plave leptire u Britaniju 80-ih godina. Do 2008., uspostavljene su 32 kolonije u jugozapadnoj Engleskoj. Najveća kolonija sastojala se od 1000 do 5000 leptira po hektru.

No, jedna misterija je ostala neriješena. Naime, mravi ne samo da toleriraju gusjenicu, oni ju tretiraju kao uzvišenog člana mravinjaka. Oni čak ubijaju vlastite ličinke kako bi prehranili gusjenicu. U 2009. Thomas je uspio odgonetnuti ovakvo nerazumno ponašanje. Pišući u časopisu Science, on je izjavio kako gusjenice osim kopiranja kemijskih signala mrava, također repliciraju mravlju akustiku. Gusjenica na specifičan način uspijeva replicirati zvuk koji proizvodi kraljica mravinjaka, te time si osigurava konstantan dotok hrane i povlašten položaj u mravinjaku.

BORBE ŠIŠMIŠA I MOLJACA

Veliki plavi leptir nije jedini primjer akustičke mimikrije. Ovakva vrsta imitacije također se pojavljuje u borbi šišmiša i moljaca. Šišmiši love noću koristeći eholokaciju, oni emitiraju ultrazvučne klikove i detektiraju jeku tih zvukova nakon što oni dodirnu neki objekt iz okoline. Rezultat je precizna zvučna slika njihove okoline koja uključuje i identifikaciju moljaca koji se nalaze u blizini. Ova taktika je postala toliko uspješna da su moljci morali razviti protumjere kako bi preživjeli.

Kao mnogobrojni leptiri koji lete danju, neki noćni moljci skupljaju toksične kemikalije iz biljaka koje ih čine otrovnim za šišmiše. No, dok ostali insekti žarkim bojama mogu poručiti predatorima kako su toksični, ista strategija ne može pomoći moljcima. Tigrasti moljac razvili su briljantno rješenje za ovaj problem: oni emitiraju upozoravajuće klikove koje šišmiši povezuju s neukusnim/otrovnim plijenom.

Moljci imaju još jedan akustični trik. U 2009. William Conner sa Sveučilišta Wake Forest otkrio je kako tigrasti moljci mogu slati signale koji ometaju eholokaciju šišmiša. U takvim situacijama šišmiši više nisu u mogućnosti precizno identificirati lokaciju moljca.

MIJENJANJE OBLIKA – PRIMJER HOBOTNICE

Osim dosada opisanih primjera mimikrije, životinje mogu promjenom oblika pokušati zavarati predatora. Jedno takvo ponašanje otkriveno je 1998. od strane biologa koji je radio u Indoneziji i tamo identificirao malu hobotnicu Thaumoctopus mimicus koja posjeduje velik arsenala obmana. Kao većina hobotnica, ova indonezijska vrsta može mijenjati boju kako bi se stopila s okolinom.

Posebnost ove vrste krije se u njenoj mogućnosti oponašanja drugih morskih stvorenja. Indonezijska hobotnica tako može oponašati ribu lav, morsku zmiju i ribu list. Hobotnica ne samo da se bojama prilagodi, već ona može bez problema promijeniti svoj oblik.